Split (5)

train · ~70.6M rows (showing the first 2.73M)

text stringlengths 17 1.59M
<s>AMERIČKI PROFESOR PITA EVROPU: DA LI JE RADOVAN KARADŽIĆ KRŠĆANSKI TERORISTA?</s>
<s>Preselio na Ahiret Nuki – Nusret Lucevic</s><s>S neizmjernom tugom i bolom, obavjestavamo rodbinu, prijatelje i komsije da je nas dragi Nusret Isa Lucevic – Nuki preselio na ahiret 12.09.2017. godine, u 57. godini zivota.</s><s>Dzenaza ce se obaviti 13.09.2017. god. u 13 casova u Gusinju.</s><s>Ozalosceni: supruga Sanija, cerke: Anela, Ilma i Selma, sin Haris, majka Igbala, brat Orhan, sestre Ismeta i Sefika, snaha Sadeta, zetovi, unucad i ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.</s>
<s>SUĐENJE ORIĆU Glavni svjedok Tužilaštva BiH 11 puta pravosnažno osuđen</s><s>Saslušanjem zaštićenog svjedoka na osnovu čijeg iskaza je i podignuta optužnica, danas je u Sudu BiH nastavljeno suđenje protiv Nasera Orića, ratnog heroja odbrane Srebrenice, kojeg Tužilašvo BiH tereti da je počinio ratni zločin na području ove općine u julu 1992. godine.</s><s>Zaštićeni svjedok O1 svjedočio je danas putem video linka iz Srbije, no na prijedlog Tužilaštva, javnosti je isključeno da prati njegovo svjedočenje, te su samo mogli tonskim putem pratiti suđenje.</s><s>Naime, u toku postupka navučeni su paravani u sudnici.</s><s>Potvrdio krivična djela</s><s>Inače, ovaj svjedok kazao je danas da je bio pripadnik Armije Republike BiH, da je učestvovao u vojnim akcijama na području Srebrenice i da je, kako je rekao, lično vidio da su optuženi Orić i Sabahudin Muhić, koji je također obuhvaćen ovom optužnicom i kojem se sudi, učestvovali u ubistvima srpskih zarobljenika.</s><s>No, Orićeva odbrana ukazala je na kontradiktorne izjave svjedoka podcrtavši da je u ranijim iskazima tvrdio jedno, u iskazima 2015. drugo, a i danas na sudskom ročišto potpuno treće.</s><s>Odbrana je negirala da je ovaj svjedok uopće bio pripadnik Armije RBiH, te je pročitan izvor iz kaznene evidencije, prema kojem je utvrđeno da je glavni svjedok optužbe ustvari 11 puta pravosnažno osuđen.</s><s>Prema tvrdnjama advokatice Lejle Čović, ovaj svjedok, između ostalog, osuđen je za krivična djela lažno prijavljivanje, prevare, nanošenje teških tjelesnih povreda, zloupotreba prava i socijalnog osiguranja, te je navedeno da se pred Općinskim sudom u Tuzli vodi postupak zbog napada na jednu staricu za vrijeme ramazana.</s><s>Odbrana je upitala svjedoka da li mu je ustvari Tužilaštvo ponudilo da svjedoči protiv Orića, kako ne bi dolazio na suđenje u Tuzlu, no on je to negirao.</s><s>Odbrana je također navela, što je i pročitala i pitala ovog svjedoka, da je on, a želeći ukazati na njegovu kredibilnost, između ostalog i osuđen zbog krivičnih djela davanje lažnih podataka, te da je također služio zatvorsku kaznu u KPZ-u u Tuzli, učestvovao u više tuča, da je kažnjavan jer je, između ostalog, nasrnuo i tesarskom sjekirom na jednu osobu, te se žalio da je ona glasno puštala muziku.</s><s>Odbrana je također istakla da je svjedok Tužilaštva kažnjavan i zbog napada i fizičkog nasrtanja na svoju nevjenčanu suprugu, napada na dežurnog ljekara u jednom domu zdravlja, ali i u alkoholiziranom stanju napadao jednog starca.</s><s>Inače, ovaj svjedok potvrdio je, na upit odbrane, da je tačno da je optužen za 11 krivičnih djela ali da se ne sjeća o kojim je djelima sve riječ.</s><s>Kontradiktorne izjave</s><s>Inače, tokom današnjeg svjedočenja ovaj svjedok, a što je ukazala odbrana, svjedočio je drugačije od iskaza koji je ranije dao Tužilaštvu BiH.</s><s>Zanimljivo je da je svjedok O1 spominjući ubistva zarobljenika u Zalazju, a za koje je navodno odgovoran Orić, opisujući izgled svjedoka, kazao je da je bio “mali, debeo, da je imao brkove, te da je imao sijedu, odnosno da mu je bila tamna kosa”, što je izazvalo osmijeh u sudnici.</s><s>Kasnije je za ovog zarobljenika koji je ubiejn kazao da je bio “debeo, da je imao brkove, ali da je bio nešto viši”.</s><s>Jedna od kontradiktornijih izjava današnjeg svjedoka O1, a koji je, kako je rekao, lično vidio ubistvo svjedoka Milutina Miloševića, bila je ta da je najprije sa 8 do 10 metara gledao kako Orić ispaljuje rafal u ovu osobu, ali da je kasnije, na pitanje advokatice Čović ali i sudije Maksumića da pojasni gdje se tačno nalazio, izjavio da je bio “iza Asimove šupe”.</s><s>Danas je suđenje prekinuto, a daljni nastavak ispitivanja ovog svjedoka zakazan je za 8. mart.</s><s>Suđenju su i danas prisustvovala mnogobrojna srebrenička udruženja, među kojima su bile i Majke Srebrenice, ali i brojni Srebreničani koji su ponovo došli iskazati podršku Oriću.</s><s>U toku svjedočenja svjedoka, Majke Srebrenice, ali i prisutni Srebreničani, sve vrijeme su komentirali da je riječ o svjedoku koji sve vrijeme laže.</s>
<s>GUSINJE – Nostalgija za zavičajem, za Crnom Gorom – najljepšom državom na svijetu, želje da se sretnemo sa rodjacima, prijateljima i komšijama, potrebe da nam djeca ne zaborave maternji jezik, da održe i produže vezu sa zavičajem – povuku nas da svake godine sa porodicama dodjemo iz Njujorka ovdje, gdje caruje ljepota netaknute prirode, priča Safet Koljenović, Gusinjanin koji sa porodicom dugo godina živi i radi u Njujorku, a sreli smo ga na Alipašinim izvorima u ovom biseru divlje ljepote.</s><s>Bilo je juče na Alipašinim izvorima na hiljade zavičajaca – Gusinjana i Plavljana, koji su uz pjesmu, igru i bogatu trpezu – proslavili 13.jul Dan državnosti Crne Gore.</s><s>Trajalo je na Alipašinim izvorima veselje do kasnih noćnih sati, a onda su se gosti „preselili“ na čuveno „gusinjsko korzo“.</s><s>Bile su to rijeke ljudi i vozila.</s><s>Policija je regulisala saobraćaj kao u nekoj metropoli.</s><s>U gradu svi kafići, restorani i hoteli bili su prepuni da prime sve one koji su željeli da proćaskaju na crnogorskom, engleskom, francuskom, španskom i albanskom jeziku.</s><s>Trinaestojulski susreti plavsko-gusinjskih zavičajaca i drugih gostiju obilježili su juče i još jedan nezaboravan dan okupljanja i druženja.</s><s>I u atraktivnoj dolini Grebaje nedaleko od Gusinja juče je bilo mnogo gotiju iz svih gradova Crne Gore.</s><s>U organizaciji Saveza penzionera Crne Gore, održani su susreti sportskih veterana Crne Gore, čiji su domaćini bili – plavsko i gusinjsko udruženje penzionera.</s><s>Igralo se, veselilo i takmičilo u nekoliko sportskih disciplina – a pobjednicima uručeni pehari.</s><s>Prisutne goste pozdravila je predsjednica opštine Gusinje, Anela Čekić, a potom je u eko-katunu „Maja Karanfil“ organizovan svečani ručak.</s>
<s>Glavna→Zavicaj→Odluka Vlade CG o raspuštanju Skupštine opštine Gusinje, donijeta još 7.jula ove godine – konačno objavljena u „Službenom listu Crne Gore“</s><s>GUSINJE – Vlada Crne Gore je još 7.jula ove godine donijela odluku kojom je raspustila parlament opštine Gusinje, a odluka je prije dva dana objavljena u „Službenom listu Crne Gore“, a na osnovu ove vladine odluke – funkciju Skupštine opštine opštine Gusinje do njenog konstituisanja vršiće petočlani Odbor povjerilaca u sastavu Saša Šćekić, dr Said Čekić, dr Elvis Omeragić, Demir Bajrović i Musa Gočaj.</s><s>Predsjednica opštine Gusinje Anela Čekić, kazala je Pobjedi, d je odluka Vlade Crne Gore prije dva dana objavljena u „Službenom listu Crne Gore“ i time stupila na snagu.</s><s>Vjerujemo da će sada nakon ove odluke i formiranja Odbora povjerilaca dati mogućnost da opština Gusinje dobije budžet neophodn za normalno funkcionisanje opštine i njenoh organa.</s><s>-Kao što vam je poznato opština Gusinje nije mogla funkcionisati bez usvajanja opštinskog budžeta a time je bilo ugroženo ostvarivanje prava gradjana.</s><s>Ona je posebno istakla da svi u Gusinju sada treba da izvuku pouke iz ove situacije i da, kako je naglasila, ubuduće pažljivom razmisle i biraju one koji će biti na partijskim izbornima listama, kazala je Čekić.</s><s>Uvjerena sam, da su to gradjani dobro prepoznali, i da u parlamentu više nikada ne bi trebali da budu ljudi čiji su lični interesi ispred svih ostalih, koji ne shvaćaju životne potrebe gradjana, već se ponašaju bahato i neodgovorno.</s><s>Očekujem da na naredinim izborima gradjani žele da biraju one koji će iskreno raditi u interesu gradjana i bržem razvoju Gusinja, ističe gradonačelnica Gusinja, Anela Čekić.</s><s>Da podsjetimo, problemi za vladajuću koaliciju u ovoj opštini, nastali su kada je odbornik DPS, Fahrudin Dervišević, prešao na stranu opozicije i tako stvorio pat poziciju 15:15 odbornika.</s><s>Zbog neusvajanja opštinskog budžeta trpjelo je funkcionisanje lokalne uprave, zaustavljeni su mnogi razvojni programi, a 20 zaposlenih u opštini ne primaju plate od februara.</s><s>-Naredne nedjelje biće održana prva sjednica Odbora povjerilaca.</s><s>Nadam se da će usvajanjem opštinskog budžeta doći do „oživljavanja“ rada opštine Gusinje, realizacije javnih nabavki, a svakako nam je prioritet nastavak gradjevinskih radova u drugoj fazi na objektu opštine koji se nalazi u samom centru grada.</s><s>Prema Zakonu o lokalnoj upravi, nakon objavljivanja Odluke o raspuštanju lokalnog parlamenta Gusinja raspisuju novi vanredni izbori za popunu lokalne Skupštine.</s><s>Do konstituisnja nove Skupštine opštine Gusinje, opštinom rukovodi Odbor povjerilaca.</s><s>Odluka Vlade CG o raspuštanju Skupštine opštine Gusinje, donijeta još 7.jula ove godine – konačno objavljena u „Službenom listu Crne Gore“ — No Comments</s>
<s>“Covjeka ubi, a hak mu ne pojedi”</s><s>Crna Gora je jedan mali prostor sa relativno malim glasackim tijelom, ljudi poznaju prilike jedni drugima, prakticno se zna ko, kako i na koji nacin ostvaruje prihode i u kakvom je materijalnom polozaju.</s><s>I ovi parlamentarni izbori ce se prelamati izmedju suverenista i unitarista, jer ako bi ovi drugi dobili izbore, koliko sjutra nakon toga bi trazili da se “dva oka u glavi” ponovo ujedine i da budu isto.</s><s>Protiv velike Srbije se nijesu samo izjasnili crnogorci, vec su to ucinili i manjinski narodi u Crnoj Gori, Bosnjaci i Albanci – stvarajuci tako suverenu i medjunarono priznatu drzavu Crnu Goru.</s><s>Svojevremeno sam javno na lokalnim medijima u Plavu sa pozicije Predsjednika Islamske zajednice pozivao glasace da budu oprezni kod glasanja, te da svojom pogresnom odlukom ne naprave medvedju uslugu samima sebi.</s><s>Kazao sam im jasno i glasno da se opredijele suverenistickom bloku, te da ima vremena za iskazivanje razlicitosti i posebnosti kroz razne partije i stranke, kada se za to stvore uslovi i kada Crna Gora postane clanica Evropske Unije i Nato saveza.</s><s>Bez ikakve lazne skromnosti zelim da naglasim da smo kao pripadnici manjinskog albanskog naroda dali ogroman doprinos crnogorskoj drzavnosti i da sam licno bio aktivista u svom mjestu i svojoj opstini.</s><s>A davne 1990.godine bio sam pocascen da se kroz Advokatsku komoru licno upoznam sa sadasnjim Predsjednikom Drzave.</s><s>Bez obzira na sva naznacena postupanja ja i moja uza i sira porodica nijesmo dobijali prolaz u lokalnoj vlasti opstine Plav, iako smo taj prolaz i te kako zasluzivali.</s><s>Pojedini sebicni i iskljucivi ljudi to nijesu dozvoljavali, pa u narednom periodu ocekujemo da se te greske isprave.</s><s>Praksa je potvrdila da jednonacionalne partije nemaju adekvatnu prolaznost i podrsku kod naroda.</s><s>Multietnicnost i multikulturalnost su osnova i temelj svakog drustva, pa i partija i stranaka.</s><s>Ljudi se Bozjom voljom razlikuju po boji koze, stepenu obrazovanja, po talentu koji imaju, po profesiji, navikama, obicajima itsl.</s><s>Bog je te razlike dao ljudima da bi se bolje upoznavali i medjusobno saradjivali i dopunjavali.</s><s>A demokraticnost svakog drustva i svake partije se ogleda po tome koliko su spremni da svoje manjine istinski prihvate i osiguraju im mjesto koje im pripada.</s><s>Jer po onoj narodnoj: “covjeka ubi, a hak mu ne pojedi”</s>
<s>“Sansa za posao u Plavu i Gusinju”</s><s>„S tim u vezi, naglasio je da postoji potencijal da se otvore neki novi biznisi, poput novih farmi, fabrike peleta, i realizuju se projekti iz oblasti proizvodnje, naročito mlijeka i sira, kao i projekti iz domena turizma, zahvaljujući kojima bi turistička ponuda ovog kraja bila bogatija i sadržajnija“, navodi se u saopštenju.</s><s>Vukčević je istakao da su u pitanju dvije najmanje razvijene opštine, a samim tim je, kako je naveo, i veća obaveza za dodatnim investiranjem u nove projekte, kao i u one u koje je već investirano, i koji će biti dodatno podržani kroz nove kreditnea ranžmane.</s><s>Navodi se da je Vukčević govorio i o programima finansijske podrške IRF-a za 2017. godinu, koji pored najpovoljnijih kreditnih uslova, podrazumijevaju i beskamatne kredite namijenjene posebnim ciljnim grupama.</s><s>„Nakon održanih prezentacija, svi zainteresovani bili su u prilici da se detaljnije informišu o uslovima, odnosno svim detaljima finansijske podrške IRF-a i Zavoda, kao i da u direktnom kontaktu sa službenicima ove dvije institucije predstave svoje biznis ideje i projekte“, kaže se u saopštenju.</s>
<s>Janović: Izgradnja sportske infrastrukture prioritet</s>
<s>Muškarac preminuo u KCCG: Prva žrtva svinjskog gripa u Crnoj Gori</s><s>“Riječ je o pacijentu starosti 51 godinu, kod koga nije postojao podatak da se liječio od neke hronične bolesti i nije bio vakcinisan protiv gripa”, ističu u IJZ.</s><s>U Centru za medicinsku mikrobiologiju Instituta, PCR dijagnostikom zaključno sa 15. februarom potvrđeno je prisustvo antigena virusa gripa tipa A kod 16 pacijenata subtipizacijom je izdiferenciran u cirkulaciji virus gripa A/H1N1 pdm09.</s><s>Kako u IJZ dodaju u Crnoj Gori se tokom protekle sedmice u odnosu na prethodnu sedmicu, bilježi porast broja registrovanih slučajeva oboljenja sličnih gripu.</s><s>“Registrovano je 70 oboljelih lica, sa incidencijom 1,1/100.000 stanovnika.</s><s>Najveći broj oboljelih registrovan je u dobnoj grupi od 25 do 64 godine starosti”, napominju u IJZ.</s><s>Mjere predostrožnosti</s><s>Takođe, u IJZ navode da opšte mjere prevencije obuhvataju izbjegavanje bliskih Kontakata sa oboljelim osobama, redovno pranje ruku i izbjegavanje dodirivanja očiju, nosa i usta prljavim rukama, redovno provjetravanje prostorija, izbjegavanje boravka u zatvorenim prostorima gdje se nalazi veliki broj ljudi, praktikovanje dobrih navika, uključujući adekvatnu ishranu sa dosta svježeg voća i povrća, spavanje i fizičku aktivnost.</s>
<s>PLAV/GUSINJE – Posljednjih godina donose se razni zakoni, poptpisuju razne konvencije – za ona ili ova prava, ali je veliki broj ustanova, javnih i drugih službi gdje invalidna lica ne mogu prići sa svojim kolicima, osim rijetkih izuzetaka.</s><s>Mnogo je prodavnica i prodajnih prostora gdje osobe sa invliditetom ne mogu prići kolicima samostalno, bez nečije pomoći – žali nam se osoba B.D. koja bi željela da sa svojim invalidskim kolicima udje normalno u odredjeni podajni prostor i obavi kupovinu prehrambenih i drugih proizvoda.</s><s>Tačno je i to, da je u mjesnim centrima u Plavu, Gusinju i Murinu ovaj problem počeo da se rješava ali nekako sporo, skoro stidljivo – a sve na uštrb osoba sa invliditetom.</s><s>U Plavu, opštinska zgrada je medju prvima uradila prilaznu stazu za ulaz u zgradu, tu je i objekt SMŠ „Bećo Bašić“ takodje u Plavu, kao i još nekoliko ustanova i drugih službi.</s><s>Zato je neophodno potrebno, da članovi paraplegičra u Plavu, Gusinju i Murinu, iskoriste svoje zagarntovano ustavno pravo, i pokrenu akciju da sve ustnove, institucije, državne i opšinske službe što prije otklone sve arhitektonske barijere za nesmetano kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom koja koriste invalidska kolica.</s><s>Nije na odmet, uputiti apel lokalnim samouprvama u Plavu i Gusinju – da se formira jedna zajednička komisija za mapiranje saobraćajnica, javnih i drugih površina – radi prilagodjavanja i otklanjanja raznih barijera – kako bi se obezbijedilo normalno kretanje ovih lica.</s><s>Bilo bi to u duhu humanitarnog prava.</s><s>I više od toga.</s>
<s>Internet preko Prokletija</s><s>GUSINJE – Ideja o pokretanju projekta širokopojasnog pristupa internetu, kao jednom od načina za intenzivniji razvoj udaljenih plninskih pograničnih područja Albanije i Crne Gore javila se još 2012.godine u Ženevi.</s><s>Tada je dogovorena intezivnija saradnja crnogorskog Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije i Ministarstva inovacija i informaciono-komunikacionih tehnologija Albanije.</s><s>Inače, projekat „Promovisanje povezivanja širokopojsnog interneta u graničnim oblastima planina Prokletija“ koji je počeo još prije dvije godine, doprinijeće uspostavljanju još čvršće saradnje Crne Gore i Albanije.</s><s>Pristupačnost e-servisa, edukacija iz oblasti informaciono-komunikcionih tehnologija, pristup kulturnoj baštini, kao i povezanost lokalnog biznisa – su značajne aktivnosti koje treba realizovati u kontinuitetu, na obostrano zadovoljstvo ljudi s obje strane granice.</s><s>U svakom slučaju, ovaj projekat će omogućiti dodatni podstrek razvoju planinskog turizma, kao i razvojni okvir i najbolje primjere kako da se premosti digitalni jaz i pruži podrška ukupnom razvoju područja Prokletija.</s>
<s>Nacionalni park “Prokletije ” biće domaćin sportske discipline “Vertikalni kilometar “</s><s>Nacionalni park Prokletije 9. jula će po drugi put biti domaćin planinske trke „Vertikalni kilometer” i ugostiti brojne trkače iz regiona.</s><s>Staza je dužine 3,2 km, sa vertikalnim usponom od 1.000 metara, a vodi iz doline Grbaje, ispod vrhova Karanfila do Krošnje.</s><s>Očekuje se učešće oko 100 takmičara i 70 drugih gostiju.</s><s>Na lainskoj trci, na kojoj je učestvovalo 70 takmičara, pobijedio je Janko Gardović iz Herceg Novog.</s><s>Iz Skyrunning tima, organizatora događaja, ističu da konfiguracija terena opravdava naziv vertikalni kilometar, koji je jedan od najpopularnijih formata u svijetu planinskog trčanja – skajraninga.</s><s>Navodi se da će takmičari i ove godine imati priliku da se potrude da stignu do cilja u okviru vremenskih limita, i dožive fantastičan pogled na udolinu Prokletija i okolnih vrhova.</s><s>Trka se organizuje u saradnji i pod pokroviteljstvom NP „Prokletije” i predstavlja pozitivan primjer saradnje između zemalja, sportskih udruženja i javnih ustanova kroz razvoj aktivnog turizma u Crnoj Gori.</s><s>Kako ističe Enes Drešković, direktor NP „Prokletije”, organizacija ovakvih sportsko-turističkih manifestacija doprinosi održivom korišćenju prirodnih potencijala, gdje je uključena uža i šira lokalna zajednica, eko katuni u Grebajama, građani i stočari na katunima Grebaja i okoline, koji će nuditi svoje proizvode. – Sa posebnim zadovoljstvom ističem da je ovo jedna od najboljih promocija NP Prokletije, kao jedne vrlo bogate avanturističke destinacije.</s><s>Tu svakako dominira dolina Grebaje sa svojim okruženjem koje oduzima dah i najvatrenijim avanturistima i ljubiteljima ekstremnih disciplina.</s><s>Ova trka sa brojnim učesnicima i u ovoj organizaciji održava se po prvi put u Crnoj Gori zahvaljujući Marku Nikoliću, čovjeku koji je prvi došao na ovu ideju, a mi u parku sa zadovoljstvo prihvatili naše obaveze u finansiranju i organizaciji –istakao je Drešković.</s>
<s>U plavsko-gusinjkom kraju</s><s>Tu su potoci, brze i čiste planinske rijeke, dvadesetak pećina, atraktivna vrela i izvori, kanjoni i vodopadi, visoki planinski vrhovi koji kao da paraju nebo.</s><s>Sve je veličanstveno.</s><s>Jezera biseri prirode</s><s>[print_gllr id=5017]</s><s>Tu su nadaleko poznata jezera – Plavsko, Hridsko, Visitorsko, Rikavičko, Bukumirsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, Koljindarsko, Čardačko i druga manja jezera – koja čine djerdan od plavko-gusinjske prirode.</s><s>Živi svijet Plavskog jezera, koje je najveća turistička vrijednost ovog kraja, je veoma raznovrstan.</s><s>Zbog bogatstva ribom, naročito mladicom, pastrmkom, štukom, klijenom, skobaljem i mrenom pruža veoma povoljne uslove za sportsko-rekreativni ribolov.</s><s>U Plavskom jezeru lovljeni su primjerci mladice teški i preko 40 kilograma.</s><s>Takvi primjerci imaju evropsku i svjetsku trofejnu vrijednost.</s><s>Godine 1985.godine ulovljena je jedna mladica teška 43,3 kg.</s><s>Na sajmu u Novom Sadu ova mladica je iste godine proglašena za svjetski ribolovni trofej.</s><s>Taj i još jedan primjerak mladice skoro iste veličine preparirani su i sve dok je radio novi hotel „Plavsko jezero“, nalazili su se kao eksponati u hotelskoj galeriji i krasili njen enterijer.</s>
<s>Ambasador Švajcarske, Žan Daniel Ruh, danas posjetio SMŠ „Bećo Bašić“ u Plavu</s><s>PLAV- Danas je u Plavu boravio ambasador Švajcarske u Beogradu, gospodin Žćan Daniel Ruh, i posjetio plavsku srednju školu „Bećo Bašić“.</s><s>-Mi smo uspostavili prijteljstvo i saradnju sa SMŠ „Bećo Bašić“, a to su učinili i Zajednica opština Nojšatelskih planina Švajcarske i opština Plav.</s><s>Ta plodna saradnja traje od 1993.godine i danas.</s><s>Zadovoljstvo nam je što smo ovu školu pomogli raznim donacijama kao što su računari, opremanje mašinske i automehanićarske radionice, obezbijedili potreban školski inventar, opremili djačku kuhinju, rekvizite za sportsku salu i mnoga druga školska učila.</s><s>Želimo da ova saradnja bude još čvršća, što je svakako u obostranom interesu, kazao je ambasador Ruh, i naglasio da mu se posebno svidja plavska priroda, koja je jedinstvena u ovom dijelu Evrope.</s><s>Direktor SMŠ „Bećo Bašić“ u Plavu, Rifat Balić, se zahvalio ambasadoru Ruhu na dugogodišnjoj pomoći opštine La Šon de Fon , kao i učenicima – maturantima iz Švajcarske , odnosno iz švajcarske srednje škole Ester koji su zajedno sa učenicima ove škole realizovali nekoliko projekata – uredjnje sportskih terena, izgradnju letnjih učionica u dječjim vrtićima u Plavu, Gusinju i Murinu.</s><s>U 2012.godini relizovan je zajednički projekat i ugradjen termosolarni sistem na krovu naše škole, a koji služi za zagrijavanje vode za djački restoran koji posjeduje ov škola, kazao je direktor Balić.</s><s>-U toku ove godine u ovoj školi se realizuje obrazovni program – mašinski tehničar za energetiku.</s><s>U toku praktične nastave učenici stiču potrebna znanja iz oblasti energetike i termosolarnih sistema.</s><s>U tom pravcu, pokrenuta je inicijativa da se na džavnom nivou odnosno u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i uz podršku Centra za stručno obrazovanje, uradi obrazovni program koji će omogućiti osposobljavanje – uradi obrazovni program koji će omogućiti obuku i usavršavanje kadova za zanimanje – mašinski tehničar za energetiku i solarni sistem, kazao je na kraju direktor Balić.</s>
<s>Pećina Rastuša</s><s>Pećina Rastuša se nalazi u selu Rastuša na istočnoj strani Hrnjinog brda, udaljena je 17 km od Teslića, 24 km od Prnjavora te 25 km od Doboja.</s><s>Dužina istraženih kanala je 570 m, a za turistički obilazak urađeno je 450 m staze koja je osvijetljena.</s><s>Klima pećine ne podliježe uticaju spoljašnje klime, tako da temperatura unutar pećine iznosi 13 stepeni tokom cijele godine.</s><s>Unutrašnjost pećine je bogata pećinskim nakitom: stalaktitima, stalagmitima, salivima, draperijama i bigrenim kadama.</s><s>Posebna atraktivnost se nalazi na zidovima pećine koji su pokriveni šarama poznatim pod imenom „Tigrova koža“ koja nastaje u kombinaciji kalcitnih naslaga i otopina minerala, ova pojava u Evropi se nalazi još samo u dvije pećine u Italiji i Francuskoj.</s><s>Pećina Rastuša je arheološki lokalitet, a tokom istraživanja pronađeni su ostaci pračovjeka tipa Kremanjonac i Krapinac, te ostaci pleistocenog vuka i pećinskog medvjeda ( starost 20 000 godina ).</s><s>U pećini su pronađeni ostaci dva praistorijska ognjišta, na jednom je vatra gorjela 150 godina, a na drugom čak 400 godina.</s><s>Tokom 2008. godine u pećini Rastuša su boravili stručnjaci sa univerziteta Kembridž iz Velike Britanije koji su tokom istraživanja pronašli ostatke pećinskog lava i pećinskog nosoroga, što je nešto potpuno novo za prostor Republike Srpske, a i šire.</s><s>Pećina Rastušica</s><s>Ratušica je još jedna od pećina u opštini Teslić, i dio je kompleksa pećine Rastuše.</s><s>Međutim, za razliku od Rastuše, pećina Rastušica još uvijek nije dovoljno istražena.</s><s>Zbog njenog velikog turističkog i speleološkog potencijala, očekuje se da će joj se u budućnosti pridati više pažnje i da će sva prirodna blaga koja sadrži biti istražena.</s><s>Pećina u Bijelom Bučju</s><s>Pećina u Bijelom Bučju, naseljenom mjestu u blizini Teslića, nije još uvijek dovoljno istražena, o čemu možemo zaključiti s obzirom na to da još uvijek nema ime.</s><s>Poput pećine Rastušice, i pećina u Bijelom Bučju ima veliki potencijal sa svojim prirodnim ljepotama.</s><s>Očekujemo da će u budućnosti i pećina u Bijelom Bučju biti više istražena, i da će ovaj biser prirode biti izvučen iz mraka.</s><s>Očauš pećina</s><s>Pećina Očauš se nalazi na sjeverozapadnim obroncima planine Očauš, u selu Gornji Očauš opštine Teslić, udaljena oko 50 km od grada.</s><s>Istražena dužina pećine je 512 metara, a ulaz se nalazi na visini od 973 mnv.</s><s>Prilaz do ulaza je strm i prilično težak, pa zbog toga nije ni često posjećena.</s><s>Očauška pećina je stručno istraživana i premjeravana nekoliko puta, ali nijednom u potpunosti.</s><s>Prva istraživanja je vršila ekipa Zemaljskog muzeja iz Sarajeva, 1971. godine.</s><s>Nakon toga, u periodu od 1983. do 1987. godine, profesor geografije iz srednje škole u Tesliću, Čedomir Crnogorac, je u više navrata sa svojim učenicima posjećivao pećinu i vršio neka od mjerenja.</s><s>Prva obimnija mjerenja i istraživanja je između 1997. i 1998. godine izvršilo Speleološko društvo “Pionir” iz Banjaluke.</s><s>Pogledajte još :</s>
<s>Glavna→Zavicaj→„Gusinjska soba“ vlasnice Ifete Rašić, krije mnoge zanimljive priče iz gusinjskog kraja</s><s>GUSINJE – U prizemlju zgrade Doma kulture u Gusinju nalazi se prostor gdje je smještena „Gusinjska soba“ ili „Haloturko soba“ koju je formirala Ifeta Rašić .</s><s>Ovaj, da kažemo, umjetnički prostor – plijeni pažnju radoznalih turista, gostiju i drugih ljubitelja koji žele da vide eksponate koji su stari i po 200 godina.</s><s>Tu se mogu vidjeti stari ibrici, nećve, kopanje, staro oružje ćilimi, serdžade, mladino ruho, oružje i drugi eksponati.</s><s>Posebno mjesto u Gusinjskoj sobi ima čevre (vezena marama), koje je u ne tako davna vremena u Gusinju i Plavu „vezivala“ djevojku za nekog momka.</s><s>Naime, djevojka bi izvezla čevre i dala ga momku, najčešće, preko posrednika, ali i lično, tajnim putem.</s><s>To je bilo „bjeležje“ (dokaz) da će biti njegova.</s><s>Ako bi se predomislila, mladoženjina porodica je to čevre odnosila kao dokaz da je obećana.</s><s>To je zakrvilo mnogo familija.</s><s>U nekim selima u stara vremena pamte se i krvne osvete dvije familije, započete zbog bjeležja.</s><s>SERDŽADA IZ 19.</s><s>Medju porodičnim relikvijama koje ukrašavaju Gusinjsku sobu je i serdžada (prekrivač) iz 19.vijeka.</s><s>-Serdžadu je prije 1900.godine izatkala moja baba u Komarači, a poslije njene smrti mlade nevjeste su je upotrijebile kao otirač.</s><s>Bilo mi je žao serdžade i uzmem je.</s><s>Dva dana sam je prala – jer je toliko bila zaprljana.</s><s>Sada niko ne bi rekao da je stara više od dva vijeka – kaže Ifeta Rašić, vlasnica „Gusinjske sobe“.</s><s>„Gusinjska soba“ vlasnice Ifete Rašić, krije mnoge zanimljive priče iz gusinjskog kraja — No Comments</s>
<s>Naša posla</s><s>Gusinjanin Hilmo Omeragić, je uredan korisnik interneta – uredno podmiruje usluge, ali interneta ni na vidiku GUSINJE – I pored svih ispunjenih uslova da redovno koristi internet dok se nalazi u svom selu Grnčar, u mjestu zvano „Bucelj“- Hilmo Omeragić, svih ovih dana muku muči, kako i na koji način da „uspostavi“ vezu sa internetom, jer mu je potrebn kao i ostalim korisnicima.</s><s>-Vjerujte da sam zvao na stotine puta na broj informacija 1500 – ali i kad udjem u sektor koji tražim, dobijam odgovor „operativci su trenutno zauzeti“.</s><s>I tako beskonačno, vjerujte evo već treća nedjelja.</s><s>Nikako da me uključe-priključe – iako sam uredno platio sve što je bilo potrebno.</s><s>Ništa mi nije čudnije, nego – da se ne može uspostaviti telefonska veza sa njihovim terminalom, gdje bi svakako dobio potrebne informacije – kako i na koji način da udjem u zonu interneta, naglašava Omeragić.</s><s>-Ukoliko ovih dana ne dobijem internet, biću primoran da podjem u Podgoricu i generalnom Direktoratu predočim moj problem – kako bi konačno dobio internet, ističe Omeragić.</s><s>Uz sve ovo tražiću redovnim putem da mi izvrše nadokandu svih ovih troškova koje sam do sada ostvario – a ne svojom krivicom, kaže Omeragić.</s><s>Naša posla.</s><s>Nečiji očigledan nemar i neodgovornost pojedini gradjani – korisnici interneta skupo plaćaju – a njima ni „oko da se namrdi“ .</s><s>Takva su vremena došla.</s>
<s>Završen tradicionalni memorialni turnir u malom fudbalu „Elmaz – Maka Čekić“ u Gusinju</s><s>Pobjednici – liberali iz Podgorice</s><s>Prvo mjesto osvojila je ekipa LIBERALI iz Podgorice i ngradu 3.500 dolara.</s><s>Drugo mjesto pipalo je ekipi iz Spuža i nagrada od 1.000 dolara, dok je treće mjesto zauzela ekipa Djuli-Rabaton i nagradu od 500 dolara.</s><s>Za najboljeg golmana turnira proglašen je Samir Pjetrović, a najboljeg igrača Marko Bajčetić.</s><s>Novčane nagrade i pehare koje je obezbijedilo Drušvo prijatelja iz Njujorka – uručio je Eko Lončarević iz Njujorka.</s><s>-Želim da ovakvih sportskih manifestacija bude još više u narednom periodu.</s><s>Ovaj turnir je pokazao koliko je popularan fudbal u ovom kraju –jer je svaku utakmicu gledalo po 300 i više gledalaca.</s><s>Naše Društvo prijatelja iz Njujorka će svakako i u narednom periodu obezbjedjivati nagradni fond u iznosu od 5.000 dolara, i zato očekujemo da i naredne godine bude još više prijavljenih ekipa, kazao je Lončarević.</s>
<s>Đoković predao pred ulazak u istoriju</s><s>Novak Đoković bio je primoran da preda meč Felisijanu Lopesu u četvrtfinalu Dubaija, čime je prekinuta njegova serija od 17 uzastopnih finala.</s><s>Đoković je izgubio prvi set od Lopesa sa 6:3 i predao zbog problema sa okom koji su se pojavili sredinom tog dela igre.</s><s>Novak je prvi put predao meč posle više od četiri godine zbog čega će izgubiti nešto više od 200 bodova jer je branio prošlogodišnje finale u kojem je poražen od Rodžera Federera.</s><s>Godine 2011. morao je da napusti duel sa Huanom Martinom del Potrom zbog toga što je obnovio povredu međurebarnog mišića zarađene na US openu.</s><s>On je tako propustio priliku da izjednači apsolutni rekord Ivana Lendla sa 18 finala u niz na ATP turu.</s><s>S druge strane, Lopes će se u borbi za finale sastati sa Markosom Bagdatisom koji je u dva seta eliminisao Roberta Batistu Aguta.</s>
<s>U Babinom polju odrzana medjunarodna likovna kolonija “Hrid 2018”</s><s>PLAV – Međunarodna studentska likovno-vajarska kolonija održana je i ove godine, po dvanaesti put, na prostoru Prokletija.</s><s>Kao i svake godine, organizatori su PSK „Hrid” iz Plava, na čelu sa predsjednikom Enesom Dreškovićem i Internacionalni univerzitet iz Novog Pazara.</s><s>Kolonijom je rukovodio dekan Departmana umjetnosti prof. dr Fehim Husković, a tu su bili i Musa Kalaveši s prištinskog i Slobodam Miloševski sa skopskog fakulteta.</s><s>Koloniju, smještenu u Babinom Polju, koja je trajala pet dana, činila su 22 učesnika, iz Srbije, sa Kosmeta, Njemačke, Crne Gore, BiH, Makedonije, a posjetili su je rektor Univerziteta iz Novog Pazara prof. dr Fuad Bećirović i prorektor Amela Lukač Zoranić.</s><s>Drešković je u izjavi za „Dan“ istakao da sada sa sigurnošću može da potvrdi da je ova kolonija već dobila na svojoj ozbiljnosti i originalnosti, jer ako traje 12 godina uzastopce to kaže samo po sebi govori o kvalitetu i njihovoj istrajnosti da ona bude ono što su u početku i zacrtali.</s><s>Istakao je da je NP „Prokletije” poseban mamac za slikare, za mlade umjetnike, još uvijek neafirmisane. – Podatak da je ovo i dalje jedina kolonija na prostoru bivše Jugoslavije ove vrste i da studenti samo tu mogu da učestvuju i dođu do izražaja, potvrđuje da smo mi vrlo ozbiljno shvatili njeno organizovanje i održavanje.</s><s>Izuzetno smo zadovoljni i iz razloga što poslije više od 25 godina na likovnoj i dramskoj umjetnosti na ovom univerzitetu, imamo jednog studenta sa ovih prostora, kao rezultat rada ove kolonije.</s><s>Priroda ovdje čini da na platnima tih umjetnika najviše dominiraju pejzaži, a ove godine imali smo i izuzetne vajare iz Skoplja koji su uradili više skulptura.</s><s>S ponosom mogu da istaknem da je nekoliko studenata, sad već afirmisanih umjetnika, postalo asistenti na univerzitetima širom prostora bivše Jugoslavije i imaju više svojih samostalnih izložbi – istakao je Drešković.</s><s>Akadamik prof. dr Fehim Husković, istakao je da je cilj ove kolonije okupiti mlade, u istom trenutku i afirmisane umjetnike, kao i profesore koji će preko svojih akademija na neki način ponuditi određene rukopise svojih studenata. – Već dvanaest puta smo sa ovom našom Likovnom kolonijom gosti ovdje u Plavu, ali ta brojka govori da upravo nismo više gosti.</s><s>Mnogo iskustva sa jedne, velike raznolikosti sa druge strane, i ono što je najbitnije –voda, vazduh i ljepota Plava i Gusinja je vječito velika inspiracija za svakog pojedinca.</s><s>Kažem pojedinca jer je cilj Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru da ova manifestacija, zajedno sa velikim čovjekom Enkom (Enes Drešković), koji potpomaže u svemu ovom, nakon trajanja toliko godine, bude događaj koji će da traje, ako bog da i dalje –optimističan je Husković.</s><s>Debitant na ovoj koloniji Dokica Bektešević, student treće godine na univerzitetu u Novom Pazaru, ovih gora list, istakla je zadovoljstvo ovim događajem. – Prvi put sam dio ovakve jedne likovne kolonije i jako sam zadovoljna, a naročito jer sam u svom rodnom kraju.</s><s>Trudili smo se da tokom ovih pet dana preslikamo sve ljepote ovog mjesta na pravi način i da sve to što smo mi doživjeli prenesemo na platno.</s><s>Najveća inspiracija za likovnog stvaraoca ovdje je upravo ta prirodna ljepota koja se rijetko gdje u ovom izobilju može vidjeti.</s><s>Opšta slika je jedno nadahnuto zadovoljstvo koje vuče da se ovdje dolazi češće, ne zato što je to moj rodni kraj, već što stvarno to zaslužuje –istakla je Bektešević.</s>
<s>Predstavnici TIKE u posjeti Opštini Gusinje.</s><s>Juce su u zvanicnoj posjeti opštini Gusinje boravili predstavnici turske Agencije za medunarodnu saradnju i koordinaciju Tika u Crnoj Gori, gosp. Ahmet Altun, glavni koordinator, gosp. Merdan Krlic, šef kancelarije i pomocnica koordinatora Tike u Crnoj Gori.</s><s>Dobrodošlicu u ime opštine Gusinje poželjeli su im Anela Cekic, predsjednica opštine, Huso Brdakic, potpredsjednik i Dženadin Radoncic, predsjednik skupštine i u srdacnom i otvorenom razgovoru upoznala goste o aktuelnoj situaciji u opštini Gusinje, izazovima sa kojima se susrece opštinska administracija.</s><s>Tokom sastanka predstavnici Tike i Opštine Gusinje su razmotrili u kojim oblastima Tika može pomoci najmladoj opštini.</s><s>Dogovoreno je da se naprave konkretni projekti u oblasti poljoprivrede koje bi Tika podržala i koji bi omogucili održivost tih projekata i upošljavanje ljudi.</s><s>Glavni razlog ove posjete je upravo donacija Tike opštini Gusinje u vidu opreme za Službu zaštite i spasavanja u vrijednosti od 43.500 eura.</s><s>Ovaj projektni zadatak je dogovoren još prilikom posjete i sastanku u Tiki koji je organizovan pocetkom jula prošle godine a kojem su prisustvovali predsjednica Anela Cekic i potpredsjednik Huso Brdakic.</s><s>Kako je koordinator Ahmet Altun kazao upravo je stigao pozitivan odgovoriz Ankare u vezi ove donacije i isporuka opreme za Službu zaštite i spasavanja u Gusinju ce brzo i bitirealizovana.</s><s>TIKA je do sada u Crnoj Gori realizovala brojne projekte u skoro svim opštinama i naš cilj je da obuhvatimo što više korisnika i da riješimo urgentne problem sa kojima se susrecu gradani CG naglasio je koordinator Altun.</s><s>Takodje je koordinator podsjetio da opština Gusinje i za neke slicne infrastrukturne ili materijalne projekte može ocekivati njihovu podršku.</s><s>Koordinator TIKE ce sa saradnicima ponovo posjetiti Opštinu Gusinje prilikom predaje donacije za vatrogasnu službu.</s><s>Predsjednica opštine Anela Cekic sa saradnicima se zahvalalila na iskrenoj podršci koju ima od Tike i podsjetila da je upravo ova nama znacajna donacija i pocetak naše saradnje.</s>
<s>PLAV – Dvanaest najboljih maturanata Srednje mješovite škole „Bećo Bašić” u Plavu, dobilo je prestižna priznanja diplome „Luča”.</s><s>Diplomu „Luča 1” dobili su: Nemanja Savić, Dona Čelić, Jehona Prelvukaj, a „Luča 2“: Amina Pirović, Albina Emini, Sanel Kandić, Jusuf Šabović, Majda Radončić, Anja Stamatović, Ajla Kastrat, Elita Kukaj, Puhize Ćosaj.</s><s>Direktor škole Rifat Balić, obraćajući se učenicima, je kazao da je ovo još jedan veliki događaj u istoriji škole, jer svečanom dodjelom „Luča”, najvećeg priznanja koje učenik može dobiti, ispraćaju najbolje maturante da dalje uče, usavršavaju se i grade i svoju budućnost, a znanja koja su stekli u školi u protekle četiri godine rezultat su rada, truda, požrtvovanosti, upornosti, istrajnosti i prijateljstva.</s><s>– S velikim zadovoljstvom ističem imena učenika koji su u toku dosadašnjeg školovanja postigli izuzetne rezultate.</s><s>To su prije svega učenici koji su iz svih nastavnih predmeta u osnovnoj i srednjoj školi imali odličan uspjeh i primjerno vladanje, s ocjenom 5. U kategoriji najboljih učenika su i oni koji su u toku osnovne i srednje škole imali odličan uspjeh i primjerno vladanje, ali i sa ponekom četvorkom.</s><s>Oni su dobitnici diplome „Luča 2”.</s><s>Dragi maturanti, već od danas krećete u nove životne pobjede.</s><s>Želim vam da svi uspješno upišete i završite fakultete, a mi da budemo ponosni na vas.</s><s>Ispunite svoja i naša očekivanja.</s><s>Budite simbol aktivnih, uspješnih i odgovornih mladih ljudi – poželio je Balić.</s>
<s>Džeb Buš se povukao iz predsedničke trke!</s><s>Jedan od pretendenata za kandidata Republikanske stranke na predsedničkim izborima u SAD Džeb Buš je saopštio da se povlači iz kampanje, nakon što je doživeo još jedan poraz na unutarstranačkim izborima, ovaj put u Južnoj Karolini.</s><s>Bušu za spas blede predsedničke kampanje nije bilo dovoljno ni poznato prezime, niti politički pedigre, ali ni donatori dubokog džepa, ocenjuje AFP.</s><s>“Večeras suspendujem svoju kampanju”, izjavio je Buš, koji je bio na ivici suza nakon razočaranja u Južnoj Karolini, i dodao: “Ponosan sam na kampanju koju smo vodili da bismo ujedinili našu zemlju.”</s><s>Bivši guverner Floride i sin jednog, a brat drugog američkog predsednika, započeo je kampanju za predsedničke izbore kao favorit da postane kandidat Republikanaca, zahvaljujući tome što je imao podršku političke dinastije Buš i donacije merene milionima dolara.</s><s>Iako je po nekim anketama na samom početku kampanje DŽeb (62) bio favorit za kandidaturu, do jučerašnjih unutarstranačkih izbora u Južnoj Karolini njegova podrška je pala na jednocifreni postotak.</s><s>Poraz u Južnoj Karolini, gde je osvojio tek osam odsto glasova Republikanaca, još je bolnija imajući u vidu da je njegova porodica u toj saveznoj državi uvek imala veliku podršku.</s><s>Veliki pobednik unutarstranačkih izbora u Južnoj Karolini je Donald Tramp, što je za Buša bio veliki udarac, pošto mu se američki milijarder tokom čitave kampanje izrugivao i nipodaštavao ga, ocenjuje francuska agencija.</s>
<s>Glavna→Svijet→PAPA DAO IZJAVU KOJA ĆE NALJUTITI KANDIDATA TRUMPA: „DONALD TRUMP NE MOŽE TVRDITI DA JE KRŠĆANIN</s><s>Donald Trump odgovorio da bi ga papa Franjo želio za predsjednika ukoliko bi ISIL napao Vatikan.</s><s>Papa Franjo na Trumpovu je izjavu poručio da svatko tko želi samo graditi zidove, a ne mostove, nije kršćanin.</s><s>Kandidat republikanaca za predsjedničku nominaciju u SAD-u Donald Trump ne može tvrditi da je kršćanin, izjavio je u četvrtak papa Franjo.</s><s>Papa je to izrekao nakon izjave milijardera da će izgraditi zid na granici, čime bi se spriječio ulazak imigranata.</s><s>“Svatko, tko god da je, tko samo želi graditi zidove, a ne mostove, nije kršćanin”, rekao je papa novinarima po povratku iz Meksika kao odgovor na pitanje o antiimigracijskom stavu Trumpa, prenosi Tanjug.</s><s>Trump: U slučaju napada ISIL-a papa bi volio da budem predsjednik</s><s>Odgovarajući na izjavu pape Franje, Trump je rekao da bi papa volio da Trump bude predsjednik ukoliko bi skupina Islamska država Irak i Levant (ISIL) napala Vatikan.</s><s>PAPA DAO IZJAVU KOJA ĆE NALJUTITI KANDIDATA TRUMPA: „DONALD TRUMP NE MOŽE TVRDITI DA JE KRŠĆANIN — No Comments</s>
<s>Banja Luka: Svečano otvorena Ferhadija</s><s>Proces obnove ovog dragulja među bosanskohercegovačkim građevinama trajao je dugo i bio je zahtjevan i skup.</s><s>Dobar dio kamena vraćen je i ugrađen, jer, kako su govorile ovdašnje muftije, “svaki njen kamen predstavlja svetost” pa se nastojalo pronaći i vratiti kamen koji je stotinama godina slušao ovdje Božiju riječ i ibadet.</s><s>Ferhadija jeste bila sklonjena od vaših pogleda, ali sam uvjeren da nikada nije bila sklonjena iz vaših srca, poručio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef.</s><s>Kavazović u obraćanju na svečanom otvaranju obnovljene Ferhat-pašine džamije u Banjaluci.</s><s>Kavazović je svim prisutnima čestitao otvaranje Ferhadije.</s><s>Poručio je da je “ovo radostan dan za sve”.</s><s>Kavazović je citirao kur’ansku suru i 13. ajet u kojem se govori o tome kako Bog ljude stvara u različitim plemenima kako bi se upoznavali.</s>
<s>ODBRANIMO VODU PLAVSKE RIJEKE, KOJA PRIPADA NAMA !!!</s><s>Dana 20. 12. 2017. godine sa pocetkom u 10 casova, u Centu za kulturu Plav ce se odrzati javna rasprava oko (NE)izgradnje hidrocentrala na plavskoj rijeci.</s><s>Ova javna rasprava je prije nekoliko dana planirana da se u tajnosti odrzi u jednoj od opstinskih kancelarija, sto ide na dusu prvom covjeku Opstine Plav i sto potvrdjuje s kakvom se neodgovornoscu sprovode ove javne rasprave!</s><s>Gradjani su pak u dva navrata na svojim protestnim skupovima u Plavu i Komaraci rekli jedno veliko PROTIV IZGRADNJE HIDROELEKTRANA.</s><s>Ustavom Crne Gore je predvidjeno (clan 58 Ustava), da niko ne moze biti lisen ili ogranicen prava svojine, osim ako to zahtijeva javni interes, uz pravicnu nadoknadu.</s><s>U konkretnom slucaju svjedoci smo da javni interes ne postoji, buduci da hidrocentrale zele praviti ionako bogati pojedinci koji ce postati jos bogatiji, a nas pritom ostaviti bez pijace i tehnicke vode i vode za navodnjavanje.</s><s>S toga valja da se okupimo i da da im jos jednom kazemo da nam ne otimaju vode i druga opsta dobra sa naseg prostora, te da su preci stanovnici Plava i cijelog Sjevera Crne Gore, a struja nam ionako poskupljuje i istrze se kontroli.</s><s>Narod s pravom ocekuje da uz njega budu poslanici i ministri porijeklom sa naseg prostora, te da se sprovede parlamentarna istraga, kako bi se odustalo od ovakvih i slicnih radnji koje mogu da dovedu do beznadja i masovnog napustanja ovih krajeva.</s><s>Vode plavske rijeke i nase parcele preko kojih planiraju graditi naznacene objekte branicemo ako zatreba svojih tijelima i zivotima, dok bi Vlada Crne Gore i Opstina Plav trebale da preispitaju ranije donijete odluke i da odustanu od ovog pravnog nasilja koji se sprovodi prema Bosnjacima i Albancima kao pripadnicima manjinskih naroda i prema ostalom stanovnistvu Sjevera Crne Gore, sto moze imati nesagledive stetne posledice.</s><s>Pozivamo nasu dijasporu, sve nevladine organizacije i druge subjekte da uoce ozbiljnost ovog problema i da pravovremeno reaguju i podrze nas, danas se pokusava da nam otmu nasu vodu i da nas ostave bez vodosnadbijevanja, sjutra nam mogu odloziti nuklearni i drugi otpad i ostaviti nas prakticno na ledini.</s><s>Zato budimo jedinstveni, kompaktni i solidarni.</s>
<s>ZIVI I UMRLI – PLAV JUNACKI DANAS</s><s>Ostalo je upamceno da svako vrijeme nosi svoje breme, te svako nase prizivanje proslosti ima za cilj da nas nauci sta valja a sta ne, da iz greske izvucemo pouku, od uspjeha da se ne uzoholimo i da uvijek ostanemo prisebni i na zemlji.</s><s>Plavsko-Gusinjska Ljuga danas je uistinu kraj kojemu se svako ucen i razumom obdaren divi kako prirodnim ljepotama kojima je darivan ovaj kraj, tako i mudrim i hrabrim narodom koji je prosao sito i reseto i koji je uspio da na ovim prostorima opstane , da sacuva svoju kulturu, obicaje, tradiciju, svoju vjeru, naciju, cojstvo, obraz i ponos.</s><s>Ovaj kraj je uvijek znao da odvoji zito od kukolja, covjeka od nesoja, onoga sa kim moze da prijateljuje a od koga da se sklanja ka’ od vrela gvozdja.</s><s>Bilo je puno sumnjivih ponuda i prevarantskih obecanja, koja su kao takva preko zbora, dogovora i raznih pljecnija prozirana i odbacivana, sve u cilju da bi se sacuvala svoja porodica, bratstvo i svekoliki zivalj drevne plavsko-gusinjske Ljuge.</s><s>Danas na gradskim i plemenskim mezarjima pocivaju nasi slavni preci poput Ali Pase, Jakupa Ferija, Jahje efendije, Rustema i Etema Ise, Aljus Smajlja i mnogih, mnogih drugih, ciji su savjeti i odluke bili zlata vrijedni i koji su uz Allahovu pomoc sacuvali svoj narod od prokletih dusmana, koji nijesu uvazavali druge, drugacije i bolje od sebe.</s><s>Plavsko-gusinjska Ljuga je vazda bila svoja na svome, njoj su mnogi lakomili i za nju se otimali, mogi su je svojatali i dalje ce to ciniti i za nasu se Ljugu otimati.</s><s>Drevna Ljuga Plava i Gusinja se procula do Stambola, a velike sile su na Berlinskom kongresu odredile prije stotinak godina kome ce je dodijeliti.</s><s>Stanovnistvo koje pokriva ovaj prostor i koje se vecinski osjeca da je ilirskog porijekla, danas uvazava sve razlicitosti u vjerskom, nacionalnom i drugom pogledu i opredjeljenju.</s><s>Vecinska vjera dini Islam se bastini sa posebnim pijetetom, a ona je za uzvrat garant kako na ovom prolaznom dunjaluku, tako i na vjecnom svijetu Ahiretu.</s><s>Istoriju drevne plavsko-gusinjske Ljuge su ipak ispisali nasi slavni preci, neka je rahmet njihovoj plemenitoj dusi, s molbom Stvoritelju Svjetova da im se smiluje i uvede ih u dzennet.</s><s>Njihove smirene duse pocivaju u miru, dok njihovi potomci jure i zure kroz dunjalucki prostor u potrazi za nafakom kako na ovim prostorima , tako jos i vise po stranim drzavama Zapadne Evrope, Amerike, Kanade....</s><s>Ovaj lijepi prostor i Bozji dragulj kao da je danas tako blizu, a tako daleko od gradova u okruzenju poput Skadra i Prizrena, Pazara i Sarajeva...</s><s>Najteze pada cinjenica da se sa ovih prostora trajno odlazi, umjesto da se dolazi i da se narod doseljava u njemu.</s><s>Ucinimo svako sa svoje strane, da ovom lijepom prostoru vratimo stari sjaj i slavu, ulazimo u ovaj kraj i izgradjujmo ga, kako ne bi bio zapusten i zaboravljen.</s>
<s>Glavna→Svijet→Dramaticno spasavanje od pozara:Majka bacila troje djece kroz prozor,a potom i sama skocila(Video)</s><s>Nakon što je bacila djecu i sama je skočila, a svi su prošli bez povreda.</s><s>“Jedan od mojih kolega, Daniel Raimondo, pomogao je da spasi ženu i troje djece iz zgrade u plamenu dozivajući ljude s ulice da mu pomognu da drži ćebe dok je uvjeravao majku da baci svoju djecu, a potom i sebe sa četvrtog sprata kako bi pobjegli od vatre.</s><s>Deni, sjajan si”, napisao je Bil Frost koji je snimak objavio na svom Facebook profilu.</s><s>Dramaticno spasavanje od pozara:Majka bacila troje djece kroz prozor,a potom i sama skocila(Video) — No Comments</s>
<s>Koalicija predvođena Saudijskom Arabijom koja je uključena u rat u Jemenu uništila je raketu 65 kilometara od Meke i gađala mjesto odakle je ona lansirana.</s><s>Husi su potvrdili lansiranje balističke rakete Burkan-1 na Saudijsku Arabiju, u saopćenju koje je objavila njihova zvanična agencije u petak, ali su naveli da je meta bio međunarodni aerodrom “King Abdulaziz” u Jeddahu, najprometniji u zemlji.</s><s>General Ahmed Asiri, glasnogovornik koalicije predvođene Saudijskom Arabijom, optužio je Iran i Hezbollah da podržavaju pobunjenike i treniraj ih da koriste tehnologiju koja omogućava ovakve napade.</s><s>Također je najavio osvetničke napade na ovu grupu.</s>
<s>VJERA DINI ISLAM SPAS ZA SVE NAS</s><s>Vjera dini Islam je vjera uspona, snage, buducnosti i spasa covjecanstva.</s><s>Svaki je musliman pocascen sto pripada ovoj religiji.</s><s>Islam je spas za sve nas jer upucuje na dobro a odvraca od zla.</s><s>Uci nas kako da postujemo, uvazamo i druge i drugacije od nas.</s><s>Postoje zvanicni podaci koji govore o brojkama nemuslimana koji prelaze na islam.</s><s>Razlog za prelazak pojasnjavaju sama ta lica, navodeci da u svojoj prvobitnoj vjeri nijesu mogli da pronadju sebe u njoj, niti su te prethodne religije mogli da razumiju i da postupaju po njima.</s><s>Citajuci jednu knjigu od autora koji je nemusliman tj. krscanin, a koja je naslovljena: 100 najpoznatijih licnosti u istoriji covjecanstva, na prvom je mjestu kao najistaknutija licnost, nas miljenik i PoslanikMuhammed s.a.w.s.( Bog ga blagoslovio).</s><s>Javi se u nama jedan poseban osjecaj ponosa, kada i drugi uvidjaju i priznaju vrijednost onoga sto je nase i cemu pripadate.</s><s>S druge strane, neprijatelji Islama ne miruju i pod svaku cijenu zele da izvorni Islam iskive, u cemu im u vecoj ili manjoj mjeri pomazu neki nasi otudjeni muslimani koji sebe nazivaju umjerenim, a smeta im prejaki ezan to jest poziv za molitvu, koji ne vole one koji se pridrzavaju prakticiranja suneta Allahovog miljenika, a pokrivene zene dozivljavaju ne kao vjernice vec kao osobe koje su zaostale i koje pretjeruju u svom oblacenju.</s><s>Pri svemu se tome zaboravlja da svoje namjere ipak ne mogu sprovesti, jer Kur’anski ajet potvrdjuje da je rijec o Uputi Bozjoj u kojoj nema mjesta sumnji i koja se kao takva nikada ne moze promijeniti ili falsifikovati.</s><s>Pojednostavljeno receno oni sa svojim cinjenjem ili necinjenjem samo sebe nepravdu cine.</s><s>Koliko god da se vrsi presija na vjeru dini Islam, uvijek se za rezultat dobije sasvim drugo u odnosu na ono sto je nekome naum bio.</s><s>Puno je primjera migracija stanovnistva, koje su se dogodile zbog toga sto se nije imalo uslova za zivot u svom kraju, niti razvijene svijesti o potrebi prakticiranja svoje vjere.</s><s>Ali sa promjenom svog prebivalista Bozjom voljom se javi potreba za prakticiranjem vjere i osiguravaju se daleko bolji materijalni uslovi.</s><s>Danas vecinski krscanske Evropa i Amerika pod pritiskom sopstvenih pravila ‘popustaju’ i garantuju prava i slobode svim gradjanima, a koliko do juce su sprovodile kolonijalizam i vrsile diskrinimaciju stanovnistva.</s><s>Privrzenost vjeri dini Islamu je znacajna i bitna kao nasusni hleb.</s><s>Pobozna osoba cini hajra sebi i drugima.</s><s>Ona je garant mira, sloge, solidarisanja, pomaganja, uvazavanja.</s><s>Sveta vjera dini Islam trazi od nas vise od obicne poboznosti.</s><s>Od nas ona trazi sticanje znanja.</s><s>Znanja koje ce osigurati mir i slogu kod covjecanstva, a onemoguciti ga i odvratiti od zla, nevolje i tiranije.</s><s>Civilizacija je pocela i najprije je stvarana na Istoku, a prevagu je dobila na Zapadu kada su pripadnici dini Islama sami sebi poceli da cine nepravdu, narusavanjem postojeceg jedinstva i ukidanjem halifata.</s><s>Povracaj narusenog jedinstva u Islamu je imperativ.</s><s>Ne samo radi nas samih, vec radi cjelokupnog stanovnistva ovog dunjaluka koje je voljom Stvoritelja razlicito u svakom pogledu.</s><s>Ta razlicitost cjelokupnog stanovnistva nije slucajna, vec svorena sa jednim jedinim ciljem da bismo se svi takmicili u dobru, a da bismo odvracali od onoga sto ne valja i sto nam je zabranjeno da cinimo.</s><s>Misija dobra je voljom Bozjom povjerena manjini, onima koji su vjernici, koji se Boga plase i od Njega ocekuju milost i nagradu.</s><s>Jedino Islam preko svete Upuite Kur’ana je ostao nepromijenjen, te je stoga univerzalna Uputa poslata od Stvoritelja cijelom covjecanstvu.</s><s>Sve druge upute osim Kur’ana su promijenjene i ne odrazavaju ono sto je propisano u njihovim izvornim originalima, sto dovodi do prelaska na Islam ucenih ljudi iz drugih religija.</s><s>To je ono sto dodatno snazi Islam i cini ovu vjeru univerzalnom za cio ljudski rod.</s><s>Bolji je jedan uceni covjek u Islamu od hiljadu poboznjaka koji uredno prakticiraju Islam.</s>
<s>NEROTKINJA KOJA JE PASTORCAD VOLJELJA VISE NEGO SEBE</s><s>U Ljugi plavskogusinskoj zivot je je stvarao i izgradjivao svekolike situacije, svaka na svoj nacin specificna i posebna.</s><s>Materijalnih sredstava malo ili nedovoljno, no to nije zivalj obeshrabljivalo da planiraju zivot kako su to okolnosti dopustale i da se ide naprijed.</s><s>U puno se slucajeva nije imalo ni svog vatana, pa ako bi komsija koji je bivao malo imicniji ustupio sobu za stanovanje dok se ne napravi neki svoj takav kakav objekat, bila bi to premija velika i nesto sto bi se pamtilo do groba.</s><s>Mladi nijesu cekali da najprije osiguraju stanbeno pitanje, da zavrse fakultete za koje se ni znalo nije da postoje, ili da osiguraju auto kao sto se cini sada, vec su se sa prvim punoletstvom, ili cak i koju godinu prije njega, zenili i udavali.</s><s>Kao da je za njih bioloska reprodukcija i stvaranje evljada bilo nesto najprijemcivije i najbitnije u tim vremenima.</s><s>Cestita bezdjetka, tiha i sa blagom naravi, bila je u braku sa muzem koji je hramao, a vec poduze nije imala evljada iako ga je mnogo zeljelja i molila dragog Boga da joj ga podari.</s><s>Proslo je dosta ljeta ali se ta njena zelja nije ispunjavala.</s><s>Shvativsi da se moze ostati bez njega ako se nesto ne ucini po tom pitanju, dosla je na ideju da nagovori svog supruga sa kojim se dobro slagala da se ozeni sa jos jednom zenom, koja ce mu ako bude zapisano roditi potomke, a i ona iste prihvatiti kao da ih je sama rodila.</s><s>Suprug je u pocetku bio rezervisan prema njenom predlogu, navodeci da su vremena mucna i teska, te da mu u ovakvoj oskudici i nemastini jedan takav cin mozda nece dobro doci.</s><s>Ipak je na kraju zakljucio da je lose ako posebno pod stare dane ostanu bez evljada i da nema ko ni casu vode da im pruzi, a kamoli sta vise od toga.</s><s>To sto nijesu imali djece pomalo je sumnjicav bio i na sebe, ostajuci u dilemi da to mozda nije i do njega.</s><s>Ozenio se ipak i sa drugom zenom sa kojom je porodio puno evljada.</s><s>Njegovoj prvoj zeni je sada bilo jasno da joj je bilo zapisano da nema poroda i da je nerotkinja, ali je svoju podrugu prihvatila bolje no sestru rodjenu, a njenu djecu kao da ih je sama rodila.</s><s>Puno je radila, jer je bila kao pcela radilila, a njeno okruzenje i komsiluk nijesu mogli da vjeruju i da shvate odakle joj tolika snaga i volja za rad.</s><s>Sve je to cinila kako bi familija mogla da opstane, a posebno nejac da ima sta pojesti i da nije gladna.</s><s>Kako nijesu imali konja sa kojim bi prenosili drva, zito, brasno iz mlina, sijeno... ona bi sve sama na svojim plecima nosila i zavrsavala.</s><s>Bila je svjesna i na umu je imala da joj podruga radja toliku nejac i da je oko njih puno zauzeta, a da im hromi muz kao invalid nije kader da radi sve ovo sto je zivot trazio da se zavrsava.</s><s>Kako joj je podruga rodila puno zenske djece i samo jednog sina, svi su u njega gledali kao na posebnu svitku i posiljenje, zeljno iscekujuci da odraste, odmijeni ih i olaksa im zivot koji im nije bio lak, vec sa puno nemastine, brige, tegla i neizvjesnosti.</s><s>Tog jedinca sina, cestita nerotkinja nije dozivljavala kao svog pastorka, vec kao da ga je ona rodila.</s><s>On i ostala zenska djeca su ju dodatno motivisala da se vise bori kroz zivot i da doprinosi u stvaranju elementarnih uslova za zivot.</s><s>Bilo joj je zao jedinca da hoda i da se po njenom shvatanju umara, da ga mimo svake mjere nosila u narucje, na ledja i kako bi stigla.</s><s>On je bukvalno porastao u njenom narucju i na njenim ledjima, a zbog tolikog noseka izbubio je osjecaj i potrebu za hodanjem.</s><s>Stekavsi takvu jednu naviku i sam bi ponekad znao da zaplace da bi ga nosili, a cestita bi maceha nerotkinja s puno volje pohrlila ka njemu uzimajuci ga u narucje i zaustavljajuci njegove suze i plac.</s><s>Cestita je bezdjetka svog pastorka sa puno volje nosila na ledja i kada je ovaj napunio prilican broj godina i kada su mu noge skoro strcale do zemlje, jer vise nije bilo mogucnosti da se nosi u narucje.</s><s>Preselila je na drugi svijet ispunjena u cjelosti sa svojim pastorcadima kao da su joj bila djeca.</s><s>Molimo Stvoritelja Svjetova da joj se smiluje i uvede ju u dzennet; El fatiha.</s>
<s>U dijaspori 140.000 ljudi rođenih u CG</s><s>Istraživački centar “Pew” objavio je podatke o broju stanovnika koji žive izvan svojih matičnih država.</s><s>Podaci su zasnovani na izvještaju Ujedinjenih nacija o migracijama za prošlu godinu.</s><s>Što se tiče zemalja našeg regiona, najveći broj ljudi iselio je iz Bosne i Hercegovine, prenosi Al Džazira.</s><s>Prošle godine, 1.650.000 osoba rođenih u BiH živjelo je van matične države.</s><s>Albanija je na drugom mjestu sa 1.120.000 iseljenika.</s><s>Van matične zemlje živjelo je 960.000 građana Srbije, 870.000 građana Hrvatske, 520.000 građana Makedonije i 140.000 ljudi rođenih u Crnoj Gori.</s><s>foto: balkans.aljazeera.net – printscreeen</s><s>Prema dostupnim podacima, najviše iseljenika rođenih u Crnoj Gori živi u Srbiji, njih 70.000, a u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Australiji i Kanadi po 10.000.</s><s>U Crnu Goru se doselilo najviše ljudi rođenih u BiH (30.000), potom iz Hrvatske i Srbije (po 20.000), a iza njih slijede ljudi rođeni u Makedoniji i Albaniji (po 10.000)</s><s>Prema izvještaju, broj migranata u 2015. godini porastao je 41 odsto u odnosu na 2000. godinu, na 244 miliona, a među njima je bilo 20 miliona izbjeglica.</s><s>Gotovo njih dolazi iz Azije.</s><s>Krajnja destinacija većine njih je Evropa.</s><s>Blizu 76 miliona, odnosno dvije trećine međunarodnih migranata 2015. godine, došlo je u Evropu.</s><s>Kada su posrijedi pojedinačne zemlje, najveći broj migranata, 47 miliona, primio je SAD, zatim Njemačka i Rusija, gdje se uselilo po 12 miliona ljudi.</s><s>Migranti su prošle godine činili 3,3 odsto svjetske populacije, malo više nego prije 15 godina, kada ih je bilo 2,8 odsto.</s><s>Broj migranata, ipak, raste brže nego svjetska populacija, što može imati značajne posljedice za mnoge regione.</s><s>U izvještaju UN-a se navodi da bi broj stanovnika Evrope od 2000. opao da nije bilo priliva migranata.</s>
<s>Crkva u Vasingtonu otvorila vrata za Muslimane</s><s>Syed Farooq organizuje molitve sve svakog petka u crkvi Epiphany otkako je ona otvorla vrata za muslimanske vjernike kojima je potrebno mesto za molitvu jos od prije osam godina.</s><s>“Počinje se sa ljudima da upoznaju jedni druge,” kaze Syed za CBS News. “I onda tako to preraste u razumijevanje jedne i druge religije.”</s><s>Molitve su počele sa 50 ljudi.</s><s>Sada ima više od 300 vjernika svake sedmice koji se mole, uz crkveni blagoslov.</s><s>“To je naš posao da budemo ruke i noge mira u svijetu, i m to radimo postujuci i uvazavajuci jedni druge”, kaza pocasna sestra Elizabet Gardner.</s><s>“Ja ne znam da li su ikada pomislili muslimani da će ovdje doći da se mole i postati jedan od najvećih kongregacija crkve Sveta tri kralja”, kaze Syed. ” Ovo je najveća kongregacija u Crkvi Epiphany gdje se Muslimani mole.</s><s>Pedesetogodisnji Sayeed Bond je bez krova nad glavom.</s><s>On je presao na Islam u svojim dvadesetim godinama, i naisao na ovo mjesto gdje moze da klanja slucajno prije tri godine. “Ne samo da oni (Muslimani) hrane moj stomaku, ali takodje hrane i moju dušu”, Bond kaze.</s><s>On je jedan od desetine beskućnika su dio molitvenih obreda i sada pomaže i priprema prostor za molitvu petkom.</s><s>Za Bond, crkva je postala više nego samo mjesto gdje se moli.</s><s>“Vidi, vidi ti to”, rekao sam, pokazujuci na obojeni stakleni prozor pokazuje i lik Isusa. “Nisam hrišćanin, gledam u to.</s><s>To je predivno.”</s><s>Tokom molitve, čujemo zvuk crkvenog zvona.</s><s>“Neverovatno je, znate, to je neverovatno da vidite dvije stvari zajedno,” kaze Saeed. “Ko može zamisliti, znate, crkvena zvona zvone i muslimani se klajnjaju Bogu.</s><s>To je trenutak za razmišljanje za ljude koji misle da su drugačiji.</s><s>Mi smo svi isti.</s><s>Mi smo svi isti.”</s>
<s>Za ovo lečenje ne postoji uzrasna ograničenja, podjednako je efikasan, kako za malu decu, tako i za odrasle ljude.</s>
<s>MAGISTRALA VRMOSA -SKADAR, PRAVI POKLON ALBANSKOM NARODU</s><s>Moderna magistrala od Vrmose za Skadar prije svega je poklon Albanskom narodu.</s><s>Poznato je da je ranije na ovoj dionici postojao stari karavanski put kada su stanovnici drevne Ljuge, Plavljani i Gusinjani bili usmjereni prema Skadru, Dubrovniku, Trstu i drugim trgovackim centrima i destinacijama.</s><s>Takodje je opste poznato da je put bio makadamski, te da su njegove opravke i prosirenja vrsene od strane Enverovog rezima izmedju sedamdesetih i osamdesetih godina proslog vijeka.</s><s>Kvalitetna magistrala otvorena prije nekoliko nedelja mnogo ce znaciti stanovnistvu sa ovog ruralnog podrucja, koji su se zbog lose komunikacije i drugih nepovoljnosti u znatnom osuli po inostranstvu, kako bi zaradili tu koru hljeba i stvorili bolje uslove za svoje potomstvo.</s><s>Neupuceni onako pausalo iscekuju da ce ovaj putni pravac biti na usluzi ko stigne da se istim vozi i uziva u atraktivnosti ovog putnog pravca, kojem se samo mogu ravnati slicni putevi napravljeni u dijelu austriskih i svajcarskih Alpa.</s><s>Zaboravlja se da je draga nam Albanija zaduzila ogromna sredstva na kredit, da bi napravila ovaj predivni put za potrebe svog naroda, te da ce isti morati da otplacuju poreski obveznici u narednom periodu i godinama koje slijede.</s><s>Male su ili nikakve sanse da se prema sadasnjem ponasanju crnogorske strane, otvori i putni krak koji ce povezivati Granon i Cijevnu Zatrjebacku sa Dinosom i Podgoricom.</s><s>No, ukoliko se to desi, nije iskljuceno da se na tom granicnom punktu uvede odredjena putarina, uostalom onima kojima je bitna Podgorica kracom trasom, zasto da ne plate putarinu za tu kracu i bezbijedniju dionicu.</s><s>Eventualna putarina za Skadar i u pravcu Skadra ne bi bila svrsishodna niti popularna, jer je Skadar oduvijek bio otvoren grad za dobronamjernike, bio je i ostao kolijevka kulture i civilizacije.</s><s>Za narod drevne Ljuge plavskogusinjske je takodje od posebnog znacaja i vaznosti, izgradnja i otvaranje putnog pravca od Decana za Plav preko prevoza Dvojnice u planini Bogicevici.</s><s>To je ujedno i najkraci putni pravac za dragu nam Drzavu Kosovo.</s><s>Buduci da u izvrsnoj vlasti CG participiraju predstavnici Albanaca i Bosnjaka, bez kojih ta izvrsna vlast ne moze opstati, prilika je i imperativ da se pod hitno trazi izgradnja i ovog putnog pravca.</s><s>Takvim jednim cinom bi svekoliki zivalj sa ovog podrucja, bio umrezen putevima na prostoru gdje zive i borave, dok bi stranim turistima bilo omoguceno da brze dodju i lakse uzivaju u ljepotama Albanskih Alpa koje nasi susjedi zovu neuzubilahi Prokletijama.</s><s>I ne samo da uzivaju, vec da se preko tih turista dodje do sigurnih izvora prihoda, uvodjenjem taksi i uplata za sve one koji sebe nalaze u nasim prirodnim ljepotama.</s><s>Svejdoci smo da su mnogobrojni strani turisti tako nemilice i nekontrolisano ulazili u predivne pecine Albanskih Alpa i iz njih odnosili prirodne ukrase i nakite, a da nikod pri tom nijesu pitani mogu li to da cine.</s><s>Na te i takve radnje treba staviti tacku i na valjan nacain koristiti i zastititi resurse koje nam je podario Allah</s>
<s>PRIKAZ O PRSLOM PLAVU I GUSINJU</s><s>Din dusmani nijesu zeljeli da se ova drevna mjesta Ali Pasina i Jakup Ferova razvijaju istom dinamikom kao i drugi gradovi, vec se uvijek trazio nacin kada da neka investicija ili projekat vezano za Plav i Gusinje, ne prodju i ne sprovedu se.</s><s>A bilo je puno prilika i mogucnosti da ovaj kraj danas bude jedan od najrazvijenijih na Balkanu, ako se sjetimo koliko se sredstava iz Fonda za nerazvijena podrucja moglo usmjeriti upavo u Ljugu plavskogusinjsku.</s><s>Nije bilo politicke i druge volje da se investira na podrucju gdje je vecina njegovog zivlja svete islamske konfesije, koja je nasim dusmanima uvijek bila trn u oko.</s><s>A da bi sve bilo onako kako su nasi protivnici zeljeli, oni su posto poto nalazili petokolonase iz nasih redova koji su naopake rabote predstavljali kao naopasle i uredne, koji su slijepo izvrsavali naredbe svojih nalogodavaca i u svom rodjenom mjestu u zlu pretjerivali i svoj narod u crno, uz pomoc svojih pomagaca, zavijali.</s><s>Plav i Gusinje su danas htjeli mi to da priznamo ili ne dva prsla nazovi gradica, koji kao takvi niti su sela, niti gradovi.</s><s>Izuzimajuci teska vremena u proslosti kada su ih vodili ljudi od autoriteta i ugleda, zadnjih se decenija kroz tkz. visestranacje pojavljuje na jata lidercica koji niti znaju, niti sta hoce, niti ista mogu da ucine i poprave.</s><s>Jedno urbano selo zvano Novo Gusinje kod Skadra, od cijeg se utiska ne mogu odvojiti, ima primjerice urednu ambulantu za pruzanje zdravstvenih usluga, pekaru koja nudi svojim potrosacima sve vrste hleba, psenicnog i kukuruznog, bez ikakvih dodataka, aditiva i kako ih sve ne turce.</s><s>A o drevnom Skadru da i ne govorimo, jer on ima svoju dusu, kulturu, civilizaciju, svoj muzej, pozoriste, privredu i vanprivredu.</s><s>Hvala Allahu i braci Albancima koji su nam ovaj drevni grad i kolijevku civilizacije primakli na samo stotinak kilometara od nas, zahvaljujuci modernom magistralnom putu kojeg su izgradili za svoj narod i za sve ostale dobronamjernike koji zele da vide zivopisne predjele Albanije ili Shqiperi-e kako ju zovu.</s><s>Varvarska susjedna plemena su u proslosti, u vremenima kuge i drugih teskih obolenja, susa i nestasica hrane, napadala grad Skadar drzeci ga u opsadi oko mjesec dana, da bi ga po tom osnovu prisvajali i tugovali sto nije njihov.</s><s>A Skadar je onih tj. potomaka Ilirskog naroda, koji zive u njemu, jos puno vjekova prije nove ere i sada.</s><s>Mozda se i nasi prsli i napusteni gradovi Plav i Gusinje sada malo durnu i trznu sa ovom povezom tj. magistralom, na nacin sto ce malo osnaziti, buduci da im je u neposrednom zaledju, na stotinak kilometara preko dva omanja brda, bogati i jeftini Skadar, od kojeg je svako imao samo hajra a nikada sera.</s>
<s>Uredjenja gradskih zelenih površina i lokacija</s><s>GUSINJE – Veoma toplo vrijeme izmamilo je ljubitelje pirode da pokrenu akije čišćenja i uredjenja gradskih zelenih površina i lokacija u užem gradskom jezgru u Gusinju.</s><s>Medju njima, prvi su organizovali akciju učenici Osnovne škole „Džafer Nikočević“ u Gusinju u okviru plan i programa pod nazivom „Vrijednosti prostora“ i očistili lokaciju stare gradske pijace u Gusinju.</s><s>Nastavnica Remzija Kojić, koordinatorka akcije je kazala , da je ova akcij jedna u nizu mnogobrojnih akcija koje organizuje ova škola u toku jedne školske godine.</s><s>Pored uredjenja i čišćenja prostora gradske zelene pijace, gusinjski osnovci su očistili i jedan dio gradskog prostora, korito rijeke Grnčar, školski-športski poligon i mnoge druge lokalitete.</s><s>Kao turitička destinacija moramo voditi računa da se prostor održava zbog veoma velikog broja gostiju i drugih turista koji posjećuju ovaj kraj.</s><s>Takodje, i gradjani treba da vode brigu oko uredjenja svojih dvorišta i drugih zelenih površina koje posjeduju, kazala je Remzija Kojić.</s><s>Inače, sponzor akcije oko uredjenja gradske zelene pijace i drugih lokacija bio je Fikret Radončić, vlasnik gusinjske trgovačko-ugostiteljske uslužne kompanije „BALKAN“, koji je donirao komunalne kese i rukavice za sakupljanje otpada, kao i osvježavajuće napitke za učesnike akcije.</s>
<s>Vlasti tokom noći srušile džamiju u Beogradu</s><s>Prethodno obećanje</s><s>Kako je ranije saopćeno iz Islamske zajednice Srbije, vlasti Beograda zakazale su rušenje mesdžida u Zemun Polju za danas u osam sati.</s><s>Policijski kordon i inspekcija povukla se oko 9:30 s prostora ispred mesdžida, a, kako navode prisutni, medijima je bio zabranjen pristup.</s><s>Beogradski muftija Mustafa-ef.</s><s>Jusufspahić rekao je za Al Jazeeru da je razlog rušenja nepostojanje građevinske dozvole za objekat mesdžida i dodaje da je u tom naselju 300 do 500 objekata izgrađeno bez građevinske dozvole, kao i sama mjesna crkva.</s>
<s>Americki senat jednoglasno odobrio ratifikaciju crnogorskog članstva u NATO</s><s>Kako je Glasu Amerike saopšteno iz Odbora uoči večerašnje sjednice, moguće je da će se ponovo trađžiti da se protokol odobri jednoglasnim pristankom na što su, u prethodnom sazivu Kongresa, primjedbe imala dvojica senatora, republikanci Rend Pol iz Kentakija i Majk Li iz Jute.</s><s>Senator Rend Pol nije, kako saznaje Glas Amerike, prisustvovao sjednici odbora koja nije bila otvorena za javnost.</s><s>Ako Pol i Li i dalje budu imali primjedbe, Senat će se o protokolu izjašnjavati glasanjem, u redvnoj proceduri.</s><s>U Senatu sjedi 100 senatora – iz svake američke savezne države po dva.</s><s>Ukoliko se Protokol nađe pred njima, treba nam dvotrećinska podrška.</s><s>To su glasovi 66 senatora.</s>
<s>Beograd-Razneo se bombom u poslastičarnici bivšeg ministra</s><s>Beograd — Nepoznati muškarac razneo se bombom u poslastičarnici “Petković” u centru Beograda, na uglu ulica Ilije Garašanina i Takovske, oko 12.30h.</s><s>Kako je saopštio MUP nepoznati muškarac je ušao u poslastičarnicu i aktivirao ručnu bombu u 12.38h. Na licu mesta su ekipe hitne pomoći i policije.</s><s>Nema drugih povređenih.</s><s>Reč o poznatoj poslastičarnici koja je u vlasništvu bivšeg ministra kulture i savetnika premijera za kulturu, sada predsednika Zajednice muzeja nauke i tehnike Bratislava Petkovića.</s><s>Bivši ministar živi u zgradi u blizini.</s><s>U neposrednoj blizini se nalaze još i banka, dve pekare, mesara, nekoliko lokala sa brzom hranom, apoteka, kao i Palilulska pijaca.</s><s>Saobraćaj na prometnoj raskrsnici dveju ulica je blokiran.</s><s>Kako nam je rečeno u Petoj beogradskoj gimnaziji i Pravno-poslovnoj školi, koje se nalaze u blizini, niko od đaka nije bio ugrožen.</s><s>Kako prenosi RTS, muškarac je ušao u poslastičarnicu, pokazao bombu, isterao sve napolje i zatim aktivirao eksplozivnu napravu.</s><s>Stakla na poslastičarnici nisu popucala od detonacije, a nezvanično se saznaje da je muškarac legao na bombu pre eksplozije.</s><s>Policija vrši uviđaj, a na mestu nesreće su forenzičke ekipe i načelnik beogradske policije.</s>
<s>Fondacija Gusinje organizuje Jubilarno vece povodom desetogodisnjice osnivanja</s>
<s>Cestitka iz Njemacke povodom Jubileja Fondaciji Gusinje</s>
<s>Ko je zaista bio Josip Broz Tito?</s><s>Oni drugi ne dele njihov optimizam i smatraju da je reč o mračnom periodu istorije pozivajući se na zločine, smaknuća, ostrva rezervisana za političke neistomišljenike i sve samo ne sjajan život za pojedince sa stavom koji nije bio u skladu sa ideologijom tadašnjeg režima.</s><s>Ipak, svi će se složiti da je Josip Broz Tito bio jedinstvena pojava i istorijska ličnost koja i dan danas egzistira u kolektivnoj svesti naroda i “natprirodno biće” o kojem se raspredaju priče više od tri decenije nakon njegove smrti i više od 20 godina nakon smrti njegove samoupravne tvorevine.</s><s>Voleli li ga ili mrzeli, reč je o kultu koji odbija da umre ili barem odbijamo da ga sahranimo.</s><s>Tito kao zvezda filma, televizije i pozorišta</s><s>U svojim nastojanjima da se predstavi na najbolji mogući način, Tito nije koristio samo moć javne televizije, medija, domaćih i stranih javnih ličnosti, vojske, spin doktora, već i kao pravi filmofil, snagu sedme umetnosti.</s><s>Međutim, zanimljivo je pomenuti da, uprkos dugogodišnjoj sveprisutnosti i statusu mitskog simbola, postoji vrlo malo snimaka iz privatnog života, a valja nadodati i kako je u jugoslovenskoj kinematografiji, pre njegove smrti, često spominjan, ali u stvarnosti se vrlo retko pojavljivao kao lik.</s><s>Ipak, kao što smo imali prilike saznati pogledavši dokumentarni film “Cinema Komunisto”, Tito nije volio jeftine trikove već je pazio da se njegovom liku pristupa sa oprezom i taktom, a kako bi sebe i partizane učinio “većima od života”, angažovao je najbolje reditelje, domaće i strane zvezde i izlazio u susret snimateljima, kako finansijski, tako i logistički (korišćenje vojske i vojne opreme).</s><s>Filmska kritičarka Mira Boglic tako ističe da je Tita po prvi put na filmu 1945. otelotvorio Rus Ivan Bersenjev u sovjetskom filmu “U planinama Jugoslavije”, a u Jugoslaviji Vjekoslav Afrić u filmu “Živeće ovaj narod”.</s><s>Usledili su Ričard Barton ( “Sutjeska”), Marko Todorović ( “Užička Republika” i u nizu televizijskih i pozorišnih projekata), Lazar Ristovski ( “Igmanski marš”), Miša Janketić ( “Tito-Čurchill, strogo poverljivo”), Rade Šerbedžija ( “Bombaški proces”), a u Vrdoljakovoj mini seriji i Boris Svrtan koji se s likom Josipa Broza po prvi put susreo 1993. u “Spika na spiku”.</s><s>Bilo je tu i pozorišnih predstava i niz dokumentarnih filmova o Titu, a onaj Antuna Vrdoljak (koji je veliki deo građe “pozajmio” iz nikad završenih Bulajićevih “Iz Titovih memoara”) 2010. pretvorio se u pravi televizijski blokbaster.</s><s>Tito kao jugoslovenski simbol stila</s><s>Fascinaciju Titom nisu delili samo narodi ovih prostora već i poznati gosti koji su pohodili naše krajeve i redovno ostajali oduševljeni raskošnim životnim stilom predsednika.</s><s>Tadašnje lepotice, Sofija Loren, Đina Lolobriđida i Brižit Bardo bile su njegove počasne gošće na Brionima i izložene šarmu “jugoslovenskog Getsbija”.</s><s>Ričard Barton i Elizabet Tejlor bili su dobri prijatelji sa jugoslovenskim šefom, Orson Vels tvrdio je da je Tito “najveći čovek na svetu”, a čak je i poznati reditelj i oskarovac Oliver Stoun svojevremeno izjavio kako bi voleo da snimi film o Titu.</s><s>I zaista, priča o Titu je kao stvorena za veliko platno.</s><s>Raskoš, život na visokoj nozi, skupa pića, odela po meri, megalomanske zabave, luksuzni vozni park i žene...</s><s>Bio je to pravi kapitalistički način života usred Balkana – a Tito nije štedeo.</s><s>U nedostatku kralja, Tito je bio, kako bi Amerikanci rekli, “sledeća najbolja stvar”.</s><s>Štaviše, Nikita Hruščov jednom prilikom je izjavio: “On nije komunista – on je kralj”.</s><s>Odličan PR, koji je možda bolje nazvati starom dobrom propagandom, pretvorio ga je u nešto više od običnog diktatora – čoveka koji je pio samo Čivas, pušio najfinije cigare i važio za zavodnika bez premca.</s><s>Primera radi, poznata je njegova afrička turneja koja se razvukla na 72 dana, a pritom je za sobom, poput zvezde, vukao vojsku zabavljača i ratnu mornaricu.</s><s>Tito kao nepresušan izvor inspiracije muzičara</s><s>Neko bi pomislio da su muzičari bivše Jugoslavije gajili snažna i na mahove romantična osećanja prema Titu.</s><s>Pesmi o “Najvećem sinu” nisu mogle da odole ni mnoge zvezde kao što su Zdravko Čolić ( “Druže Tito, mi ti se kunemo”), Lepa Brena ( “Živela Jugoslavija”), Neda Ukraden ( “Drugarice, posadimo cveće”) pa čak i Oliver Dragojević ( “Tito i Prva proleterska”).</s><s>Ipak, Seid Mamić Vajta i Teška Industrija otišli su korak dalje i 1985. zakoračili na teren prave poezije: “Sva moja ljubav pod ovim suncem je za Tita i nikad ona na drugog da pređe neće”.</s><s>Uz ovakvu popularnost dolaze i brojne teorije zavere pa je Tito u godinama nakon smrti dobio i jednu novu dimenziju o kojoj se za njegovog života nije moglo javno pisati niti govoriti.</s><s>U njegovim “nezvaničnim biografijama” tako često možete da naiđete na niz više ili manje proverenih informacija koje su vremenom postale legende u koje mnogi bezrezervno veruju.</s><s>Tito je tako bio agent NKVD-a, imao je snažne veze sa masonima koji su uticali na događaje u bivšoj Jugoslaviji, pre smrti je prešao na islam, ali priča koja se najduže zadržala u narodu bila je ona da ga je u jednoj fazi života zamenio misteriozni infiltrator, dvojnik kog je obučavao ni više ni manje nego Staljin.</s><s>“Dokaza” je više nego dovoljno, a verzija priče još više.</s><s>Njegov izgovor je nekima bio sumnjiv, svirao je klavir (što je nečuveno za decu iz siromašnih porodica), a ako to nije dovoljno, izvučen je “as iz rukava”.</s><s>Naime, “pravi Tito”, ra razliku od podmetnutog, nije imao deset prstiju jer je neki njegov kolega šegrt nekom nekad potvrdio da je Titu, još kao mladom bravaru, mašina odrezala prst.</s><s>Verovali u priču ili ne, ista se zadržala i još uvek se prepričava s više ili manje ukrasa.</s><s>Tito kao bajka pre spavanja</s><s>Generacije dece odrastale su na neverovatnim dogodovštinama mladog Tita, a postati Titov pionir postala je neizbežna stanica u odrastanju mladih ljudi.</s><s>Ipak, bila je više od toga, bila je to čast.</s><s>Drugim rečima, već od malih nogu, deci je trebalo usaditi “prave vrednosti”, a to je najlakše bilo učiniti uz pomoć priča o ponekad nestašnom, ali uvek hrabrom i plemenitom Vođi.</s><s>“Dečak sa Sutle” potekao je iz radničke porodice i bio je, zbog teške nemaštine, prisiljen da radi od malih nogu, a priče o njegovom odrastanju, ukrašene ili ne, postale su poučne crtice čija je svrha bila da mlade poduče pravim vrednostima.</s><s>Na primer, još kao dete, mladi Josip je ukrao sušenu svinjsku glavu sa tavana koju je porodica Broz čuvala za Novu godinu, ali to nije učinio iz sebičnih razloga već kako bi nahranio braću i sestre.</s><s>Tu je i priča o snalažljivom Joži koji je slomio korito koristeći ga kao sanke, kao i o ljubimcu iz detinjstva, kudravom ovčaru uz kojeg je pravio prve korake i kojeg je na posletku spasao sigurne smrti hraneći ga bez očevog znanja.</s><s>A kad je materija upijena, Tito nije bio samo voljeni vođa, već i dobar drug, ljudina, ljubitelj životinja, vešt taktičar i gotovo svemogući “Ubermensch” s imidžom običnog čoveka.</s><s>Pioniri su postali omladinci, Titova štafeta bila je događaj godine, a 25. maja (iako je njegov rođendan bio 7. maja slavio se 25. kako bi označio neuspešan nacistički pokušaj likvidacije vođe), nakon što je proputovala celu Jugoslaviju, bila mu je lično uručena u Beogradu na organizovanim sletovima.</s><s>Poslednju Štafetu mladosti 1987. godine pratio je skandal u koji su uključene i vojska i policija.</s><s>Naime, ponuđeni plakat za proslavu Dana mladosti, idejno rešenje ljubljanskog dizajnerskog ateljea Novi kolektivizam, u stvari je bio prepravljeni nemački nacistički plakat, kopija dela “Treći Rajh” Riharda Klajna.</s><s>Do suđenja nije došlo zbog nedostatka dokaza, a nakon godinu dana slovenačko javno tužilaštvo je izdalo saopštenje za javnost zaključivši da je studio Novi kolektivizam “primenio legitimnu retrogradnu umetničku metodu koja je podložna različitim tumačenjima”.</s><s>A da inspiracije na ovim prostorima nikad ne ponestaje dokazuje i film “Houston, We Have a Problem ” Žige Virca koji se prikazuje u hrvatskim bioskopima i koji se bavi pričom o američkoj kupovini jugoslovenskog svemirskog programa.</s><s>Ukratko, Tito je i u 2016. jedna od najvećih zvezda i jedan od najprepoznatljivijih brendova ovih prostora</s>
<s>Očistite lice sodom bikarbonom: Glatka i meka koža bez mitisera! (RECEPT)</s><s>Nije obavezna poseta kozmetičkom salonu da biste odradili ovaj tretman.</s><s>Ovo možete da uradite i sami, kod svoje kuće – i to na profesionalnom nivou!</s><s>Bićete zadovoljni rezultatom.</s><s>Ovaj tretman odlično čisti pore, osvežava kožu lica i otklanja mitisere.</s><s>Uradite sledeće: operite lice na uobičajeni način, skupite kosu da lice bude otkriveno.</s><s>Pripremite smesu začišćenje lica: dve supene kašike pene za brijanje dobro promešajte s pola kašičice sode bikarbone.</s>
<s>Šabović: Nećemo prećutati</s><s>Funkcioner SDP-a iz Plava i direktor Dnevnog centra u Plavu, Mirza Šabović, saopštio je da bi eventualno ”gašenje” Osnovnog suda u tom gradu bio svojevrstan udarac na sudsku tradiciju, te da bi ovaj čin direktno i dodatno degradirao građane Opštine Plav i Gusinje.</s><s>Šabović ističe da je Strategijom reforme pravosuđa 2014-2018 predviđena racionalizacija pravosudnog sistema Crne Gore, koja podrazumijeva i ”gašenje” Osnovnog suda u Plavu.</s><s>“Ovakve preporuke prema svemu sudeći za cilj imaju i svoju krajnje malicioznu i negativnu pozadinu prema jednoj sredini koju dominantnim dijelom naseljavaju Bošnjaci i Albanci.</s><s>Ukoliko hipotetički pretpostavimo da se Osnovni sud u Plavu ukine, najbliži sud za ostvarivanje nekog pravnog interesa bi bio u Opštini Berane, koja je od gradskog jezgra opštine Plav, udaljena 40km, a od seoskih područja i do 50km.</s><s>Kada je riječ o Gusinju, ta distanca iznosi na pojedinim tačkama više od 60 km odnosno 120 km u oba pravca”, kazao je Šabović.</s><s>Kako je dodao, ukidanje sudova i uspostavljanje sudskih odeljenja imalo bi i druge negativne posljedice.</s><s>“Naime, Osnovni sud u Plavu nije samo organ sudske vlasti, već je i jedan poseban, lokalni, društveno ekonomski fenomen.</s><s>U opštini Plav koja je devastirana pljačkaško-ugnjetačkom politikom DPS-a, gdje su mladi raseljeni u alarmantnom broju, posluju pet advokatskih kancelarija i znatan broj sudskih vještaka.</s><s>Otvaranje advokatskih kancelarija u svom gradu, za mlade Plavljane koji završe pravne fakultete je bila jedna od opcija za egzistenciju.</s><s>Eventualnim ”gašenjem” Osnovnog suda u Plavu, advokati sa ovog područja ne bi bili konkurenti u dovoljnoj mjeri sa advokatima iz nekih drugih opština”, istakao je Šabović.</s><s>Naglašava da Osnovni sud u Plavu ima dijelom i svoj tradicionalni karakter jer postoji blizu polovine vijeka, tako da je vrlo teško objasniti i navesti opravdane razloge za ukidanje suda koji postoji toliko dugo.</s><s>Šabović ističe da elementarna logika ne ide u prilog preporuci za ”gašenje” Osnovnog suda u Plavu.</s><s>“Jer u ovoj opštini prema podacima Monstata živi 13,108 građana, bez opštine Gusinje, te ukoliko uzmemo u obzir nekoliko desetina hiljada Plavljana i Gusinjana koji su raseljeni a koji bi eventualno svoje pravne interese, prevashodno iz imovinsko-pravnih odnosa ostvarivali u Plavu, nejasno je zašto primjenjivati mjeru ”gašenja” ovog Suda.</s><s>Racionalizacija pravosudne mreže u konkretnom slučaju ne bi mogla podrazumijevati ni smanjenje broja sudija u Osnovnom sudu Plavu, međutim, ovdje je namjera jasna, potrebno je do kraja ugušiti jedan narod koji je nesebično dao svoj doprinos za obnovu crnogorske nezavisnosti.</s><s>Od turističkog i poljoprivrednog centra kako su nam nekad iz DPS-a ‘tepali’, danas ostajemo i bez Osnovnog Suda u Plavu, pa će Plavljani i Gusinjani pravdu tražiti u Beranama”, kazao je Šabović.</s><s>Na kraju Šabović kaže da su Plavljani nažalost već dugo vremena živjeli po izreci ”U šutnji je spas”.</s><s>“Sada je došlo vrijeme da ne ćutimo više.</s><s>Nakon što obavim konsultacije sa mojim matičnim odborom, iniciraću vrlo brzo sastanak sa predsjednikom Opštine Plav, Orhanom Šahmanovićem, kako bi pokušali da svi zajedno zauzmemo jednistven stav oko ovih degradirajućih preporuka.</s><s>Ne želim da isključim mogućnost potpisivanja peticije ali i drugih oblika iskazivanja nezadovoljstva ovim povodom”, poručuje on.</s>
<s>NA SEBE SE MOGU ZAKLETI, NA SVOJU DJECU NE MOGU</s><s>Sudska vlast kao posebna i odvojena grana vlasti od davnina je bila uspostavljena poput drugih sredina i u Ljugi plavskogusinjskoj.</s><s>Neko joj je vjerovao i preko nje svoje sporove okoncavao, a neko prema njoj sumnjicav i skeptican bivao.</s><s>Kroz sudove su prolazli ovakvi i onakvi kadrovi, jedni u koje je narod imao povjerenje i drugi koji su ostali upamceni po losem radu i sudjenju.</s><s>Drzava je mijenjala tokom njihovog rada pravila to jest zakonske propise, da su se sudije u jednom periodu birale na odredjeni vremenski period s mogucnoscu ponovnog reizbora ili su se birale na neodredjeno vrijeme, sto bi im garantovalo vecu samostalnost i nezavisnost od izvrsne vlasti...</s><s>Ostace upamceno da je jedan sudija u proslosti islamske konfesije radio lose i na stetu svojih sunarodnika, samo da bi napravio sto bolju karijeru i da bi bio sudija od povjerenaj za aktuelnu vlast.</s><s>Da bi dosao do tog nivoa on je sporove izmedju pripadnika njegove konfesije i onih koji su bili druge konfesije, uvijek rjesavao na stetu svojih sunarodnika.</s><s>Narod kome je on rjesavao sporove je bio ogorcen, moleci Stvoritelja da malo bude sudija kao sto je on.</s><s>Kada mu je jednom prilikom revizija iz Centrale trazila makar jedan predmet koji je rijesio u korist pripadnika njegove konfesije, on je samo slegnuo ramenima, jer takvih predmeta nije bilo.</s><s>Centrala je znala za njegov rad, a nagrada mu je za to bila sto je on dugo ostao na tom mjestu koje nije zasluzivao ni po jednom kriterijumu.</s><s>Pokrivao je bukvalno mjesto koje njemu nije pripadalo.</s><s>Prilikom sudjenja u jednom predmetu pomenuti sudija je u sporu imao pripadnike njegove konfesije.</s><s>Jedna je strana osigurala advokata i odredjeni broj svjedoka, a ona druga sa losim materijalnim stanjem je sama dosla da se brani uz Bozju pomoc i da dodje do pravde, ako bude u mogucnosti.</s><s>Sudjenje se odvijalo prema ustaljenoj proceduri, a kada je dosao red na jednog svjedoka da svjedoci, on je dao netacnu izjavu i na taj nacin lazno svjedocio.</s><s>Da bi bio ubjedljiviji u onome sto je svjedocio, zakleo se na svoj zivot da su njegovi navodi istiniti.</s><s>Kako je druga strana znala nacin na koji ce ga uhvatiti u zamku, znala je da lazni svjedok ima dva sina i trazila mu je da se zakune na svoje sinove ako je istinu govorio.</s><s>Buduci da je suskao pri govoru, zacrvenio se i rekao: “Na sebe sam se zakleo i ponovo se mogu zakleti, ali se ne mogu zakleti na svoju djecu”.</s><s>Prisutni su se medjusobno pogledali, svima je bilo jasno da su njegova zakletva i svjedocenje bili lazni.</s>
<s>IZBORI BOŠNJAČKE STRANKE: Pred ogledalom</s><s>Uobičajio je predsjednik DPS-a Milo Đukanović da glasove manjinskih partija, dok se još biračke kutije nijesu ohladile, pribroji u svoje.</s><s>Na prethodnim izborima, doduše, uračunao ih je u ukupan zbir, ovoga puta je najavio brz dogovor sa ,,tradicionalnim poltičkim partnerima”.</s><s>Petnaestak dana kasnije, platformi za razgovore koje su, nekad kao pojedinačne, nekad kao zajedničke, najavljivali predstavnici Bošnjačke stranke, Hrvatske građanske inicijative i koalicije ,,Albanci odlučno”, još nema.</s><s>U međuvremenu su, bez prisustva opozicije verifikovani mandati poslanika, ali predsjednik i potpredsjednici parlamenta nijesu, kako je bilo najavljeno, izabrani.</s><s>Po svemu sudeći, dogovori sa tradicionalnim partnerima ne teku tako lagano kako DPS svim sredstvima pokušava da predstavi.</s><s>Valjda kao dodatni podstrek za ubrzavanje procesa, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović pokazao je da je živ i zakazao brzopotezne konsultacije sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini Crne Gore, kako bi predložio mandatara za sastav nove Vlade.</s><s>Obavezan je da to uradi 30 dana od konstituisanja Skupštine.</s><s>Lider Demosa Miodrag Lekić smatra da je takva odluka Vujanovića ,,državno i individualno neozbiljna, sa mogućim političkim posledicama”.</s><s>On je ocijenio kako je za Vujanovićevu žurbu jedan od mogućih razloga ,,novi politički, očigledno nedemokratski, pa i uvredljivi pritisak na manjine”.</s><s>Opozicione partije su najavile da će od Vujanovića tražiti da im povjeri mandat za sastavljanje nove izvršne vlasti.</s><s>Na stolu je bio njihov predlog da uz podršku Bošnjačke stranke bude formirana manjinska vlada bez Demokratskog fronta, kao i da ta partija vladu formira samostalno sa kadrovima koje sama izabere.</s><s>Vujanović je međutim vrlo brzo prelomio – za mandatara će predložiti Duška Markovića, saopšteno je. ,,To je apsurd”, ocijenio je Dritan Abazović, iz URE. ,,U ovakvoj atmosferi žestoke političke krize nije dobro da se mandat da nekom ko nije obezbijedio 41 poslanika ili više za sastavljanje nove vlade.</s><s>Ako nekom treba da se da mandat, treba da se povjeri onima koji su pred njega došli sa najvećim brojem podrške u broju poslanika”, rekao je Abazović</s><s>Predsjednici Demosa i Građanskog pokreta URA Miodrag Lekić i Žarko Rakčević razgovarali su ovih dana o formiranju nove vlade sa članovima Glavnog odbora Bošnjačke stranke Orhanom Šahmanovićem, Adnanom Muhovićem, Mirzom Medunjaninom i Ervinom Durakovićem.</s><s>Šahmanović, koji je gradonačelnik Plava, i Muhović, predsjednik SO Petnjica, najavili su da će uoči skore sjednice Glavnog obora BS, tražiti od predsjednika Rafeta Husovića da obavi zvanične razgovore sa čelnicima opozicije, te da predmet odlučivanja na Glavnom odboru BS budu i ponuda opozicije i ponuda DPS-a.</s><s>,,Predstavnici BS su ukazali da je najprirodnije da se razgovara i ozbiljno razmotri ponuda predstavnika građanske opozicije, koji su u najtežim vremenima 90-ih branili manjinske narode od DPS-a i nacionalističke politike koju je DPS tada zastupao.</s><s>Muhović je naglasio da DPS ne poštuje dosadašnji koalicioni sporazum sa BS na državnom, a naročito sporazume na lokalnom nivou, s posebnim akcentom na Petnjicu, Bijelo Polje, Podgoricu, Bar i druge opštine.</s><s>On je dodao da je to dovoljan razlog za preispitivanje koalicionih odnosa i na državnom i na lokalnom nivou i razmišljanje o formiranju postizborne koalicije sa opozicijom na iskrenim partnerskim osnovama”, napisano je u saopštenjiu izdatom nakon sastanka.</s><s>Najavljeno je da će komunikacija građanske opozicije sa predstavnicima BS biti nastavljena.</s><s>Tokom pripreme ovog teksta predstavnici Bošnjačke stranke nijesu odgovarali na naše telefonske pozive i poruke.</s><s>Prema informacijama kojima Monitor raspolaže, daleko je od toga da su svi u Bošnjačkoj stranci spremni da glatko pristanu na epizodnu ulogu ,,tradicionalnih partnera”.</s><s>Sudeći po šturim informacijama do kojih se može doći, preuranjeno bi bilo govoriti o podjelama u stranci, ali se, među onima koji su spremni za ozbiljno razmatranje opozicionog predloga pominje, pored Orhana Šahmanovića i Adnana Muhovića i ime nosioca liste Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića.</s><s>On je nedavno za Dan rekao da ,,Bošnjačka stranka nema nigdje zapisano da mora uvijek da bude u koaliciji sa DPS-om”.</s><s>Ibrahimović, kažu naši izvori, uživa veliku podršku među članstvom BS-a.</s><s>Iako je nekoliko godina bio generalni konzul Crne Gore u Frankfurtu, Ervin Ibrahimović, koliko se zna, ne nosi hipoteku funkcionera BS-a prebliskog DPS-u.</s><s>Za razliku od, na primjer, bivšeg potpredsjednika parlamenta Sulja Mustafića o kojem je veoma raširen jednostavan stav: ,,Suljo je odavno DPS”.</s><s>Najviše iskustva u formiranju vlasti na lokalnom nivou bez DPS-a svakako imaju u Plavu.</s><s>Nakon izbora 2014. u tom mjestu je napravljena koalicija između Bošnjačke stranke, SDP-a, SNP-a i Albanske građanske inicijative Iber Hoti.</s><s>Fakat da je u Plavu DPS često ostajao u manjini proizvela je, nakon parlamentarnih izbora 2012. ozbiljan sukob između predstavnika DPS-a i BS-a.</s><s>Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović kazao je tada da je brat poslanika DPS-a Husnije Šabovića, Vehbija repetirao pištolj na njega.</s><s>,,Nakon dobijenih rezultata glasanja ja sam izašao ispred štaba Bošnjačke stranke.</s><s>Jedno auto je išlo za mnom, kasnije sam vidio da je u njemu Husnija Šabović koji mi je psovao sve živo i mrtvo.</s><s>Pištolj na mene je repetirao Vehbija Šabović”, objašnjavao je tada Šahmanović.</s><s>Gužva je potom izbila i između pristalica jedne i druge partije.</s><s>Šabović je tvrdio da je Šahmanović prvi počeo.</s><s>Uprkos sukobima na lokalnom nivou, zbog podrške DPS-u prije svega na prošlim parlamentarniim izborima, u javnosti je stvorena slika da su predstavnici Bošnjaka neodvojivi od DPS-a.</s><s>To se nije previše dopalo njihovim biračima.</s><s>U ovoj zemlji, ponovićemo, živi oko 53 hiljade Bošnjaka, za BS je glasalo njih oko 12 hiljada.</s><s>Pad broja glasova koje je Bošnjačka stranka ubilježila na ovim izborima ozbiljan je – 2.888 glasova.</s><s>Imali su 12.236 glasova što čini 3,16 odsto i donosi dva mandata.</s><s>Na izborima 2012. imali su 15.124 ili 4,24 odsto glasova – tri mandata.</s><s>U Rožajama, svom glavnom uporištu, pali su za tačno hiljadu glasova.</s><s>Na prethodnim izborima imali su 6.982, ovog oktobra 5.982.</s><s>U Bijelom Polju su 2012. imali 2.252, sada 1.630 glasova; izgubili su preko 600 glasova.</s><s>U Plavu, kad se uračuna i Gusinje, podrška im je pala za oko osamsto glasova, u Podgorici za blizu trista.</s><s>Rast broja birača zabilježili su samo u Pljevljima – sa 405 na 478.</s><s>Iako bi ih, ako odluče da ostanu uz vlast, čekao veliki broj funkcija i politička zavjetrina, dio funkcionera Bošnjačke stranke, kažu Monitorovi izvori, svjestan je da ih predugo podržavanje DPS-a vodi u nestanak sa političke scene.</s><s>Funkcija bi, ukoliko prihvate opozicionu ponudu, imali još više, ali bi ih, umjesto zavjetrine, čekala odgovornost.</s><s>Neće dugo proći, saznaćemo – jesu li spremni.</s><s>Miloš BAKIĆ</s>
<s>Azra Jesavic u Skupstini CG -“Necemo vise da cutimo”</s><s>Izlaganje Azre Jasavić o siromašnom i bogatom sjevernom dijelu Crne Gore i politici naših poslanika u Skupštini Crne Gore.</s><s>Poruka Jasavić o masovnim raseljavanjima naših građana jasna: “Nećemo da ćutimo!”</s>
<s>Medresa u Rožaja bedem islama u južnom Sandžaku</s><s>Rožaje – Sandžak Televizija u Rožajama.</s><s>Između ostalog i u posjeti odjeljenju ženske medrese Gazi Isa-beg.</s><s>Sandžačko muftijstvo pokazalo, bezbroj puta koliko ni bilo koja vlast ni bilo koja vjerska zajednica neće uspjeti pokolebati nijednu instituciju i nijednog njenog člana.</s><s>I ova priča potvrda je za to.</s><s>Zna se da je 2015. prema mnogo čemu bila prekretnica na jugu Sandžaka.</s><s>Međutim, propali su svi udari pa čak i na žensku Medresu.</s><s>Rade u još ljepšim uvjetima, složno, sigurno, baš kako vjera nalaže.</s><s>Aktivnosti u ženskoj medresi u Rožajama počinju u sedam ujutro.</s><s>Nikom ovdje ništa nije teško.</s><s>Za učenice sve spremno, počevši od doručka U internatskim sobama 18 djevojaka.</s><s>Tačno se zna ko o čemu brine.</s><s>Profesori na čelu s hafizom Kujevićem, naglašavaju njihove učenice, prepuni znanja.</s><s>Zadovoljstvo ne kriju, pogotovo one kojima se bliži kraj školovanja a otvaraju nova poglavlja u životu.</s><s>Poručuju, pozvat će sve svoje sestre da nakon osnovne naprave pravi izbor.</s><s>Neće pogriješiti.</s><s>A sve što Medresa radi, roditellji i djeca podržavaju i uzvraćaju istom mjerom.</s><s>Ženska Medersa u u Rožajama, bez obzira na pritiske, odolijeva udarima.</s><s>Po ko zna koji put pokazuje da je bedem kojeg je nemoguće probiti.</s><s>I svako u ženskoj medresi u Rožajama ima svoje zaduženje.</s><s>Ponosni su i na svoj Mesdžid u kojem obavljaju namaze mada se ne ispušta ni džemat kako bi, kažu, osjetile njegovu slast.</s><s>Mno, inače, aktivnosti među kojima je i halka, simboličnog naziva Hajde da vjerujemo jedan sahat.</s><s>Pogledajte priču o vjeri, iskrenosti, obrazovanju, predanosti, pogotovo namijenjenu onima koji još nisu odlučili kome povjeriti svoju kćer nakon završetka osnovne škole.</s>
<s>Dobri odnosno izvanredni uslovi za brzi razvoj svih vidova turizma u gusinjskom kraju</s><s>GUSINJE – U narednom periodu, nadajmo se, da će glavni cilj svih nadležnih službi opštine Gusinje i buduće lokalne turističke organizacije – biti promocija prirodnih potencijala gusinjskog kraja.</s><s>-Mnoge manifestacije po kojima bi moralo da Gusinje bude prepoznatljivo na turističkoj mapi Crne Gore, regiona i šire, zatim sprovodjenje promotivnih kampanja – uz realizaciju strategije bržeg razvoja turizma, shodno programima resornog ministarstva, Nacionalne turističke organizacije i opštine Gusinje, uticaće na naš turistički proizvod, kaže predsjednica opštine Gusinje, Anela Čekić.</s><s>Vrijednosti gusinjskih turističkih manifestacija Manifestacije u gusinjskom kraju postale su na neki način i zaštitni znak ovog prekrasnog prirodnog ambijenta.</s><s>Nekada „OMAHA“ koja polako odumire isto kao i „GUSINJSKE HOPALJKE“ koje su se održavale od šestog do devetog maja, su tradicionalni sadržaji kojih za par godina neće biti.</s><s>Turistički poslenici trebalo da razmisle da ove dvije manifestacije budu u stalnom programu opusa gusinjskih manifestacija ali pod nekim drugim aranžmanom i scenarijem.</s><s>Jer, ipak, grijeh je, zaboraviti na neke vjekovne tradicije – koje u svojoj pozadini – imaju „konotacije“ nečega što ne ide s našom vjerom.</s><s>Ipak, vrijednosti gusinjskih turističkih manifestacija – kao što su Dani dijaspore u dolini Grebaje kod Gusinja, Tradicionalni zavičajni susreti na Alipašinim izvorima, Sportske igre i susreti u Vusanju, „Gusinjsko kulturno ljeto“ i drugi kulturni i sportski programi, na poseban način će doprinijeti promoiji turizma i drugih vrijednosti ove opštine, u kojoj je turizam i poljoprivreda – dvije najprioitetnije privredne grane kad je u pitanju ekonomski razvoj opštine Gusinje.</s>
<s>Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović Ministar sporta Nikola Janović Ministar kulture Janko Ljumović Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić Ministarka javne uprave Suzana Pribilović Ministar pravde Zoran Pažin Ministar vanjskih poslova Srđa Darmanović Ministar za evropske intergacije Aleksandar Andrija Pejović Ministar prosvjete Damir Šehović Ministar finansija Darko Radunović Ministar nauke Sanja Damjanović Ministar odbrane Predrag Bošković Ministar saobraćaja Osman Nurković Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić Ministarka ekonomije Dragica Sekulić Ministar zdravlja Kenan Hrapović Ministar za ljudska i manjinska prava Mehmet Zenka Ministar poljoprivrede Milutin Simović Ministarska bez portfelja Marija Vučinović</s><s>Glavni odbor DPS-a na nedavno završenoj sjednici jednoglasno je podržao predloženi sastav Vlade Duška Markovića.</s><s>Posrijedi je ekspertska vlada.</s>
<s>APEL NADLEŽNIMA ZBOG POTENCIJALNE OPASNOSTI NA VODOPADU GRLJA</s><s>GUSINjE – Zaštitna ograda na vodopadu Grlja u Vusanju oštećena je polovinom februara.</s><s>Iz plavske policije je saopšteno da je ogradu oštetilo nevrijeme, ali se spekulisalo i da je u pitanju (ne) djelo nepoznatih vandala.</s><s>Bilo kako bilo, ogradu još niko nije popravio, pa prijeti opasnost i mještanima i posjetiocima koji obilaze ovu prirodnu ljepotu u blizini Gusinja.</s><s>Naročito su u opasnosti djeca koja tu dolaze prilikom ekskurzije, pa iz znatiželje žele da pogledaju dno vodopada.</s><s>Ograda je postavljena u novembru 2014. godine kako bi posjetiocima omogućavala bezbjedan prilaz i posmatranje ovog bisera prirode, a napravila je Razvojna turistička organizacija za Bjelasicu, Komove i Prokletije, na čelu sa direktoricom Tatjanom Medinicom.</s><s>Finansijer, u sklopu projekta prekogranične saradnje ,,MONTEAL”, bila je Evropska unija, preko kancelarije u Podgorici.</s><s>Koordinator u realizaciji ovog projekta Elvis Omeragić, tada predsjednik SO Gusinje, kazao je kako je u sklopu tog projekta urađen i jedan most uzvodno na rijeci Skakavici, kao i prilazne staze Oku skakavice (Savino oko), pa nekoliko šedrvana u blizini vodopada, što je koštalo oko 12.000 eura.</s><s>-To se radilo u sklopu šireg projekta EU, ukupne vrijednosti oko 250.000 eura, a s ciljem valorizacije turističkih potencijala u planinama.</s><s>Zarad važnosti projekta prihvatio sam da to radim volonterski i na uštrb ličnih sredstava, jer nijesam imao podršku od Opštine.</s><s>Inače, imali smo tada, u istoj organizaciji, i radove na projektu signala za internet na Grebajama, što je finansiralo Ministarstvo za informacione tehnologije, zajedno sa nekom italijanskom agencijom.</s><s>Slične projektne aktivnosti je trebalo nastavigti, ali sve je stalo iz poznatih razloga.</s><s>Tu ogradu, s obzirom na to da je turistička sezona počela, trebalo bi odmah popraviti, a nije potrebno mnogo sredstava–apelovao je Omeragić.</s>
<s>HEROJI SU MEĐU NAMA: Mladi Podgoricanin previja ranu beskucniku.</s><s>Mladić je Luka Šaranović (19), student ETF, a slikao ga je njegov drug iz Beograda, Vuk Davidović, i “lansirao” na društvene mreže uz komentar: “Moj drug tj. momak na slici je iz Podgorice i volontira u Crvenom krstu Crne Gore, i zove se Luka Šaranović.</s><s>Pored toliko ljudi, koji prođu tuda svaki dan, pomogao mu je jedan Podgoričanin”.</s><s>Mladi Podgoričanin za “Novosti” je ispričao kako je nastala fotografija i skromno dodaje da “nema materijala za novinsku priču”.</s><s>Ipak, uradio je nešto što je stotinak prolaznika ostavilo ravnodušnim.</s><s>Obratio je pažnju na čoveka kome je bila potrebna pomoć.</s><s>– Bio sam u poseti drugu na nekoliko dana.</s><s>Vraćajući se iz grada uputili smo se ka “fast fud” kiosku da nešto pojedemo i prošli podzemnim prolazom na Terazijama.</s><s>Videli smo beskućnika sa nogom u zavoju.</s><s>Rekao mi je da je to od operacije (transplantacija kosti sa karlice) i kako se rana otvara iznova, kad je neoprezno zakači – priča nam mladi Šaranović, koji je ranu sanirao.</s>
<s>Ni manjeg snijega ni veće štete</s><s>Priroda je često nepredvidiva i tu se ništa ne može, ali može kada se voće dobro očisti – polomljene grane i grančice se uklone, a stabla koja su raščenuta spoje se vezanjem mekim podlogama i potkoče drvenim podkočašima, kako bi deblo sraslo i ponovo bilo u funkciji roda, savjetuje voćar Slobodan Bojović</s><s>GUSINjE/PLAV – Snijeg koji je između petka i subote pao na sjeveru Crne Gore pričinio je velike probleme na dalekovodu koji napaja opštine Kolašin, Andrijevica, Plav i Gusinje.</s><s>Stanovnici Gusinja i Plava oko 20 sati nijesu imali struje.</s><s>Ipak, najveću štetu snijeg je napravio u voćnjacima koji su praktično u uništeni.</s><s>Voćarima je jedino preostalo da raščišćavaju polomljene grane i prevrnuta stabla.</s><s>Nastalu štetu nemoguće je potpuno sanirati.</s><s>Jedan od onih kome je voćnjak stradao u velikoj mjeri, poznati gusinjski voćar i stručnjak za voćarstvo Slobodan Bojović, iz Grnčara, kaže da koliko god se na sjeveru očekuje rani snijeg ne znači da on može pričiniti veće štete.</s><s>Međutim, kada je snijeg vlažan kao ovaj, onda je lomljenje drveća neizbježno.</s><s>Osim voćnjaka, u ruralnim područjima stradali su i proizvodi koje ljudi gaje u svojim baštama u samoj čaršiji. – Na sjeveru zemlje ne može biti iznenađenje ni rani snijeg niti bilo koja druga prirodna pojava ili nepogoda, ali, kao ovo što se ovih dana desilo da bude – ni manjeg snijega niti veće štete, stvarno je prava rijetkost.</s><s>Tu ne možete intervenisati jer se to obično dešava u kasnim noćnim satima, u samu zoru i zbog toga se to može podvesti pod faktor neočekivanog.</s><s>Ali, priroda je često nepredvidiva i tu se ništa ne može, ali može, kada se desi da se voće dobro očisti – da se polomljene grane i grančice uklone, stabla koja su raščenuta, da se spoje vezanjem nekim mekim podlogama i potkoči drvenim potkočašima, kako bi ono sraslo i ponovo bilo u funkciji roda.</s><s>To je moguće jer svako drvo ima svoje sokove i vezivnu moć, tako da se ovakve štete mogu uspješno sanirati.</s><s>Rani kratkotrajni snijeg može da bude i pokazatelj da ga kasnije neće biti duže vremena, što je priča iz iskustva koja ljudi na selu prate.</s><s>Sve u svemu, ovaj snijeg je napravio znatne štete voćarima, ali ne treba se nikad pomiriti sa sudbinom već preduzeti ono što treba i tad će šteta biti ublažena – poručuje Bojović.</s>
<s>U OŠ „DŽAFER NIKOČEVIĆ” OVE ŠKOLSKE GODINE I DVA ODJELJENJA GIMNAZIJE</s><s>GUSINjE – U Osnovnoj školi „Džafer Nikočević” u susret početku nove školske godine pripreme su u punom jeku.</s><s>Direktor škole Šerif Feratović za „Dan” je rekao da su nastavnici na savjetovanjima upoznati sa novim nastavnim planovima i korišćenju udžbenika, kao i svemu drugom vezanom za početak školske godine.</s><s>Dodao je da je na oba nastavna jezika ove godine upisano 25 prvaka, za koje će, kao i proteklih godina, Opština Gusinje nabaviti udžbenike.</s><s>Što se projektnih aktivnosti tiče, Feratović je istakao da će Ministarstvo prosvjete dvorište škole obući u novo ruho, na način što će izvršiti izgradnju novih stepenica koje vežu dva poligona na dva nivoa, asfaltirati staze i plato u dvorištu koji vežu dva objekta škole, te izvršiti nabavku inventara za učionice.</s><s>Fondacija „Gusinje” iz Njujorka zainteresovana je, kaže, da radi sportsko-školski poligon sa pratećim mobilijarom, sportske terene za mali fudbal, rukomet i košarku, što bi činilo jedan mali sportski kompleks koji će biti ograđen i uređen po standardima koji odgovaraju odigravanju nacionanih i regionalnih utakmica.</s><s>Zainteresovani su i za nabavku inventara za područna odjeljenja, tako da bi tim aktivnostima bile zaokružene ukupne potrebe škole za narednu školsku godinu. – Imamo i obećanja ljudi iz dijaspore da su voljni da renoviraju područna odjeljenja u Vusanju i Višnjevu.</s><s>Možemo se pohvaliti odličnom saradnjom sa Ministarstvom prosvjete i ministrom Damirom Šehovićem, Opštinom Gusinje, Fondacijom Gusinje i svim ljudima dobre volje koji žele da pomognu svom kraju, a posebno našoj školi.</s><s>Vrijedno je istaći i da ove godine u našoj školi imamo dva odjeljenja gimnazije – područno odjeljenje Srednje mješovite škole „Bećo Bašić” iz Plava, što nam daje mogućnost da, sa Ministarstvom prosvjete i Zavodom za školstvo formiramo obrazovni centar koji će obuhvatati sva tri nivoa obrazovanja (predškolsko, osnovno i srednje), a što, dakle, realizacijom navedenih projektnih aktivnosti, za to dobijamo povoljan ambijent –istakao je Feratović, koristeći priliku da svim učenicima i kolektivu škole čestita početak školske godine.</s>
<s>Rekorder u plavsko -gusinjskom kraju</s><s>GUSINJE–Farma ovaca porodice Koljenović iz sela Koljenoviće kod Gusinja jedna je od najuspješnijih u plavsko-gusinjskom kraju.</s><s>Njihov kajmak i sir poznati su nadaleko.</s><s>Na prezentacijama mliječnih proizvoda u zemlji Osman Koljenović je pobrao priznanja i pohvale za visok kvalitet.</s><s>To potvrđuje i podatak da se već nekoliko godina mliječni proizvodi sa ove farme nalaze na trpezama u mnogim gradovima SAD, Zapadne Evrope i Skandinavije.</s><s>Nema plasmana za vunu</s><s>Vlasnik farme Osman Koljenović je, nakon 30 godina koje je proveo na Kosovu kao ugostiteljski radnik, shvatio da se od stočarstva može živjeti dobro i odlučio da se vrati u rodno mjesto.</s><s>Nastavio je porodičnu tradiciju i prije15 godina je, uz novčanu pomoć braće koji žive i rade u Dalasu, formirao farmu ovaca.</s><s>Ističe da ništa od svega ovoga ne bi bilo da nije imao podršku braće iz Amerike i porodice. – Sada na farmi imamo 150 ovaca, a u ljetnjem periodu fond ovaca se povećava za skoro trećinu.</s><s>Ovce su sorte „pešterska-sora“, koja se jagnji dva puta godišnje.</s><s>Svake godine stado izdižemo na planinu Bor Koljenovića, a svakog 13. jula organizujemo veliko druženje sa prijateljima i rođacima, kada se strižu ovce – priča Koljenović.</s><s>Brine ga, međutim, što nema plasmana za vunu i kožu, tako da svake godine nekoliko stotina kilograma vune i kože baca, jer nema kome da proda.</s><s>Ovdašnji stočari koji imaju više od stotinu ovaca i druge stoke, ističe, imaju i te kako velikih problema kako da obezbijede čobane.</s><s>Osman kaže da niko nije zainteresovan ili neće da se bavi ovim poslom, iako je zarada solidna.</s><s>Niko neće u čobane – Neće niko da radi posao čobanina u Gusinju, pa smo primorani da ih dovodimo iz susjedne Albanije.</s><s>Moji čobani imaju dobru platu za današnje prilike,koja se kreće od 400 do 500 eura, obezbijeđenu hranu i smještaj – objašnjava Koljenović.</s><s>Naglašava da nekoliko uzornijih stočara na području gusinjske opštine traži da se bolje organizuju i da formiraju udruženje, kako bi stvorili još bolje uslove za rad. – Vjerujemo da ćemo to iduće godine uraditi-kazaoje Koljenović.</s><s>On ističe da ih Ministarstvo poljoprivrede pomaže redovnim premijama, za razliku od lokalne uprave koja „do dana današnjega prema stočarima nije glavu okrenula“. – Ostaje nam nada da će novo formirana opština Gusinje imati više razumijevanja za naše zahtjeve i probleme i da ćemo ih zajednički rješavati.</s><s>Raduje nas izjava resornog ministra Petra Ivanovića prilikom nedavne posjete opštini Gusinje, da će pomoći poljoprivrednike, posebno stočare, kreditnim linijama iz Agrobudžeta, samo treba uraditi kvalitetne projekte – rekao je Koljenović.</s><s>I pored nabrojanih problema, mliječni proizvodi sa farme ovaca porodice Koljenović, mogu se naći na mnogim trpezama u restoranima u Njujorku i drugim gradovima SAD, Zapadne Evrope i Skandinavije. – Ljeti mnogi naši ljudi koji žive i rade u inostranstvu dolaze kod mene kući kako bi direktno iz kace po svojoj volji kupili po nekoliko kilograma kajmaka i sira – objašnjava Koljenović i dodaje da dobar dio njegovih mliječnih poroizvoda ide u kuhinju porodičnog restorana„Napolis“ u Gusinju.</s><s>Koljenović podsjeća da je gusinjski kraj važio za mjesto sa brojnim uglednim stočarima i poljoprivrednicima, da je danas toga sve manje, ali poručuje da ovdje postoje svi uslovi za bavljenje stočarstvomi solidnu zaradu.</s>
<s>Lokalnim izborima okončati agoniju</s><s>Vlast je faktički izgubila većinu još u septembru kada je iz nje izašao odbornik DPS-a Fahrudin Dervišević, koji je stao uz grupu odbornika opozicije koji su pokrenuli inicijativu za smjenu predsjednice opštine Anele Čekić i predsjednika SO Elvisa Omeragića.</s><s>Sjednica SO po toj inicijativi zakazana je bila za 19. novembar ali zbog nedostatka kvoruma nije održana i od tada više nije ni zakazivana, navodi Jovović</s><s>GUSINjE – Predsjednik gusinjskog odbora Socijalističke narodne partije i odbornik u lokalnom parlamentu Mihailo Jovović kaže da kriza vlasti u gradiću podno Prokletija traje bezmalo godinu dana.</s><s>On naglašava da je trenutno stanje krajnje nedopustivo i traži da reaguje Vlada Crne Gore tako što će raspustiti lokalni parlament i zakazati nove lokalne izbore kojima bi se riješila ova agonija.</s><s>-Minula godina je, može se slobodno reći propala, nova već uveliko teče i prijeti da bude još gora od stare.</s><s>Zakonodavna vlast ne radi, a bolje bi bilo da ni izvršna ne dolazi na posao jer bar struju ne bi trošili.</s><s>Kažu da predsjednik opštine ima nadležnost donošenja određenih odluka, ali ako Skupština ne može da se zakaže i to verifikuje, kakve su onda to odluke i čemu služe!?</s><s>Dakle, na djelu je nezakonit i netransparentan rad, kako se to kaže, iza zatvorenih vrata, a sve to na štetu opštine i građana za čije dobro se aktuelna vlast uoči izbora tako zdušno busala u prsa da se činilo da će svi redom popucati od tog busanja.</s><s>Skupština se dakle ne može sastati, tako ni budžet opštine donijeti, a to da se ni jedan izvještaj sekretarijata nije razmatrao, da ne pričamo.</s><s>Vlada je već odavno trebala da uvede vanredno stanje u Opštini Gisinje ili da raspiše izbore.</s><s>Poslednje legitimno skupštinsko zasjedanje održano je u martu prošle godine i to je sve, ali šta od Vlade očekivati ovdje ako ona tako radi i na državnom nivou – naglašava Jovović i podsjeća da je vlast faktički izgubila većinu još u septembru kada je iz nje izašao odbornik DPS-a Fahrudin Dervišević, koji je stao uz grupu odbornika opozicije koji su pokrenuli inicijativu za smjenu predsjednice opštine Anele Čekić i predsjednika SO Elvisa Omeragića.</s><s>Sjednica SO po toj inicijativi zakazana je bila za 19. novembar ali zbog nedostatka kvoruma nije održana i od tada više nije ni zakazivana.</s><s>-Što se tiče krize vlasti u Gusinju ona je nastupila njenim formiranjem, a ovo je samo logički nastavak stvari i produbljivanje krize.</s><s>Oni zapravo većinu nikad nijesu ni imali.</s><s>Kakva je to većina, malo ću se poslužim Svetovom (Marovića) formulom prvog i drugog, a nadam se da mi on neće zamjeriti.</s><s>Dakle u situaciji kada se uzme 16 odbornika vlasti naspram 14 opozicije, su dva, ali kad jedan izađe iz tih 16 onda to više nije dva već jedan, jer je zbir svega toga 15:15.</s><s>A, što se te njihove većine tiče, oni je nikad nijesu ni imali, jer jedan odbornik im je uvijek bio odsutan, odnosno bio je u Americi ili negdje drugo.</s><s>U takvim uslovima zarad toga da se nešto uradi za ovaj kraj i građane, mi iz opozicije smo svojim učešćem na sjednicama pravili kvorum, ali kad smo vidjeli njihov rad i namjere to više nijesmo htjeli da radimo.</s><s>Osim toga, čini mi se da predsjednica opštine, koju sam u toj garnituri na vlasti jedino i cijenio, po pitanju zapošljavanja pravi jednovjersku opštinu.</s><s>Pitao sam je zašto ni za jednog Srbina, odnosno pravoslavca nema mjesta u organima lokalen uprave ili, ako nigdje drugo, bar u Komunalnom preduzeću.</s><s>Pitao sam je i šta bi sa obećavanom multietničnošću i zaslugama pravoslavaca jer je 150 posto nas glasalo na referendumu za povraćaj statusa opštine, ali su, gle čuda, na vlasti svi oni koji su bili protiv tog projekta.</s><s>Odgovorila mi je „iz te strukture nema nijedan kompetentan da bi zavrijedio zaposlenje, ili ispunio kriterijume koje smo postavili”.</s><s>Što je ako ne ponižavajuće, a ono bar začuđujuće, jer u Gusinju ima pravoslavaca sa fakultetskom diplomom – naglašava Jovović.</s><s>Po njegvoom mišljenju rad lokalne vlasti dosad se zasnivao na primanju plata od sredstava iz Egalizacionog fonda, rodbinskom i partijskom zapošljavanju, vozikanju auta koje su masno platili, razmišljajući kako da obezbijede svega onoga što služi samo njihovom interesu, a suprotno interesima i potrebama opštine i naroda.</s><s>Zamjera Jovović i ministru poljoprivrede Petru Ivanoviću na nedavnoj posjeti Gusinju i podvodi je pod zloupotrebu državnih resursa u partijske svrhe. – Pošto se nalazimo u izbornoj godini ministri su već počeli da obilaze sela i gradove, tako da je ministar Ivanović skorije bio u Gusinju, vjerovatno po partijskom zadatku.</s><s>Koliko sam čuo sastanak je održan iza zatvorenih vrata, bez prisustva novinara, kako bi se to prikrilo od javnosti, ali se nije moglo prikriti da je opštinsko rukovodstvo, zajedno sa ministrom i njegovim pomoćnicima bilo na ručku kod jednog gusinjskog stočara.</s><s>Dakle, ministar je počeo da prebrojava ovce i goveda, što kazuje da se time broje i glasači, a što vlast u Gusinju ne funkcioniše to nikom ništa.</s><s>Nego, poslednji rok da se donese budžet je zadnji dan marta, pa hajde nek se još malo prošepure – poručuje Jovović.</s><s>Omeragić: Sve će biti jasnije 31. marta Predsjednik SO Gusinje Elvis Omeragić potvrđuje da je jedan odbornik DPS-a prišao opozicionoj grupaciji pa se došlo do pata – pata pozicije.</s><s>Rješenje je, keže on, vrlo jednostavno, jer po Zakonu o lokalnoj samoupravi i Statutu krajnji rok kada treba da se izglasa budžet je 31. mart i onda će sve biti razjašnjeno.</s><s>-Neizglasavanje budžeta zna se šta podrazumijeva i kako ide dalji tok.</s><s>Normalno, tada se uključuju Vlada i resorno ministarstvo i ulazimo u proceduru koju zakon poznaje i tu nema ništa novo.</s><s>Uzmite primjer Herceg Novog, po pitanju izbora predsjednika, jedan pa drugi za godinu dana, gdje je izbor ovog drugog i sud osporio, što je mnogo gora situacija od naše, ali, tako je kako je i na kraju se sve mora riješiti.</s><s>Dakle, do 31. marta sve je legitimno i funkcionišemo na bazi ranije donesenih skupštinskih odluka, dakle zakonski, a nakon 31. marta vidjećemo.</s><s>Što se tiče dolaska ministra Ivanovića, ne znam zašto nijesu pozvani novinari kako bi se javnost obavijestila o njegovoj posjeti.</s><s>Ja sam tu bio kao gost i moje stanovište je da u svakom trenutku treba da budemo otvoreni i transparentni, jer kao predstavnici naroda dužni smo da posredstvom medija obavještavamo o svim dešavanjima i tako ne ostavljamo nikakve nedoumice.</s><s>Naglašavam da zbog svojih obaveza tom ručku nijesam prisustvovao – kaže Omeragić.</s>
<s>Ekspedicija planinara i ljubitelja prirode iz Beograda je zatekla u katunu Popadije jednoj od najlepsih planina u prokletojskom masivu, poznatog poljoprivrednika iz Gusinja Meda Nikocevica i njegovu suprugu “Rumenku”.</s><s>Medo je poznat kao jedan najuzornijih radnik – stocar i poljoprivrednik u gusinju i od svojeg postenog rada izdrzavao je svoju viseclanu porodicu.</s><s>Uprkos svojim godinama on i njegova supruga jos uvijek ljeti “uzdizu” sa stokom u katunu Popadije i nastavljaju tradiciju koja je itekako izumrela u ovim krajevima.</s><s>Planinari su tokom susreta sa Medom i njegovom suprugom i zabiljezili njihova zapazanja; – Na katune na Popadiji sa stokom izdižu mještani Grnčara, Dolje i Gusinja: Balići, Bajrovići, Mrkulići, Deljani i dr. Izdig je oko 1. juna, a povraćaj u kasnu jesen.</s><s>Ovdje na svim lokalitetima ima dosta izvorske vode, izuzetno dobre paše, šume i borovnjaka.</s><s>Sada kada je njezin suprug Mehmed (Medo) Nikočević već dobro zašao u svoje 80-e i sa svim nedaćama koje nosi taj broj godina, na Sabriji Nikočević (čiji je nadimak Rumenka) ostaje sve veći dio domaćinskih poslova u njezinoj kolibi i oko nje na katunu Popadija, kod Gusinja (Crna Gora). – Striža ovaca, iako je ovca S obzirom na tehnologiju uzgoja, smještaj i hranidbu, relativno skromna u odnosu na neke druge vrste domaćih životinja, ipak postoji jedan zahvat ili postupak koji je za mnoge ovčare vrlo zahtjevan, a za neke starije i pretežak – striža ili šišanje ovaca.</s><s>Ovce se šišaju najmanje jednom godišnje iako neki (rijetki) ovce šišaju dva puta.</s><s>Ovisno o temperaturama zraka i vremenu striža ovaca počinje od sredine 4. sve do početka 6. mjeseca.</s><s>U nekim krajevima obavlja se i kasnije odnosno u 6. pa sve do 7. mjeseca.</s><s>Vrijeme početka striže ovaca ovisi i o porastu nove vune.</s><s>Ukoliko nije porasla nova vuna, a što ovisi o više čimbenika prije svega hranidbi i dobi životinje, šišanje je puno teže.</s><s>Sam zahvat šišanja obavlja se ručnim ili električnim škarama.</s><s>Kod striže sa ručnim škarama, gotovo je nemoguće ošišati ovcu ako vuna nije „podrasla“.</s><s>U velikom stadu prvo se šišaju ovnovi i jalove ovce jer im vuna prije „podraste“, a kasnije ovce koje su se janjile. (tekst o striži ovaca: Bernarda Kasunić, dipl. ing. agr.stručna savjetnica za stočarstvo)</s>
<s>HUMANOST NA DJELU -Akcija za prikupljanje novcanih sredstava za lijecenje Bisenije Dervisevic</s><s>HUMANOST NA DJELU -Akcija za prikupljanje novcanih sredstava za lijecenje Bisenije Dervisevic — No Comments</s>
<s>Gusinjskim prirodnim biserima – pećine još jedan novi turistički proizvod</s><s>GUSINJE – Pored prirodnih bisera gusinjske prirode kao što su – Alipašini izvori, vodopad i kanjon Grlja, Oko Skakavice, dolina Ropojana, visoki vrhovi Prokletija, medju kojima i najviši u Crnoj Gori (Zla kolata 2.534 mnv), kurioziteti kao što su „Šuplja vrata“ na Karanfilima, sniježnik u „Kotlovima“ ispod srednjeg vrha Karanfila, dolina Grebaje, jedna od najljepših na Balkanu, stijena zvana „Koplje“ najviša u Evropi nalazi se nedaleko od doline Grebaje ovdje se nalazi i dvadesetak pećina, medju kojima je „Čardačka pećina“ koju su prije par godina otkrili entuzijasti – planinari PSD „Karanfil“ iz Gusinja, i smatra se jednom od najvećih u Crnoj Gori.</s><s>Nova „Čardačka pećina“ (na slici) nalazi se na 2.100 metara nadmorske visine na Malom vrhu na planini Čardak, 15 minuta vožnje od Gusinja, ali i dva sata hoda od sela Zagradje.</s><s>Pećinu su otkrili Edin Mulić-Garo, Alen Čekić, Ermin Mulić, Senid Dervišević, Meho Mulić i Sako Nikočević.</s><s>Od samog ulaza u pećinu, staze su veoma strme.</s><s>Na nekoliko mjesta primijetili smo gomile kostiju, koje bi trebalo ispitati i odrediti kome pripadaju.</s><s>Bilo je u pećini u jednom od hodnika veliki broj lobanja čudnih oblika, djelovi nogu životinja, grudnog koša, kičme...</s><s>Napravili smo obimnu fotodokumentaciju, kaže Edin Mulić-Garo, vodja ekspedicije.</s><s>Enterijer pećine je posebna priča za sebe.</s><s>Tu su dvorane široke više od deset metara, a visina iznad osam metara.</s><s>Pećina posjeduje nekoliko hodnika koje krasi pećinski dekor.</s><s>Prolazi kroz pećinu su veoma uski, i bez adekvatne speleološke opreme se ne preporučuje posjeta ovoj pećini.</s><s>Gusinjski planinari tvrde da je pećina duboka oko tri kilometra, i da u pećini ima vode tokom cijele godine.</s><s>-Interesantno je napomenuti da smo od samog ulaza pa sve do krajnje tačke do koje smo stigli za svaki slučaj stazu kojom smo prošli markirali sprejom da se ne bi izgubili, i da pri povratku ne bi došlo do težih posljedica, kažu članovi ove ekspedicije.</s><s>Nadležne službe opštine Gusinje u saradnji sa članovima PSD „Karanfil“ iz Gusinja vode aktivnosti da se uključe stručnjaci – speleolozi koji će u detaljima istražiti ovo prirodno bogatstvo na planini Čardak nedaleko od Gusinja – i tako učini pećinu pristupačnim ljubiteljima prirode i zaljubljenicima u ovaj turistički proizvod.</s>
<s>Plav – Dana 05.05.2016. učenici III-1 odjeljenja JU SMŠ „Bećo Bašić iz Plava, glumom ,literarnim radovima te prezentacijom su obilježili Svjetski dan slobode medija.</s><s>Povod za obilježavanje ovog Dana je cilj da se promoviše i podigne svijest o značaju slobode i nezavisnosti medija,kao i da se sve države u svijetu podsjete da je njihova dužnost da poštuju i podržavaju pravo na slobodu izražavanja.</s><s>Na osnovu istraživanja učenici su došli do podatka da je Crna Gora djelimično slobodna država kada je riječ o slobodi medija,te da je ona i dalje ispred svih zemalja bivše Jugoslavije,izuzev Slovenije, kazala Senada Đešević, profesorica.</s><s>Često se sloboda ili nezavisnost medija ugrožava raznim interesnim ,političkim i parapolitičkim grupama.</s><s>Sa druge strane nerijetko urednici ili novinari štite nekoga ,a da za tim nema potrebe.</s><s>Time se krše kodeksi novinarstva i etička norma, napada se ličnost,objavljujući pri tome neprovjerene informacije,tako da imamo ne slobodu već zloupotrebu slobode medija.</s><s>Danas je narod za razliku od devedesetih godina medijski pismen ,te su upravo građani ti koji odlučuju o sankcionisanju određenih medija koji ne rade stručno,koji ne rade po standardima,kršeći pri tom kodekse novinara ,udarajući na ličnost čovjeka,na državu i slično.</s><s>Putem medija dobijamo razne informacije,na koje imamo svi pravo ,a koje mogu biti zabavnog,edukativnog ili nepogodnog karaktera.</s><s>Dakle, mediji imaju pozitivan i negativan karakter,a da bi se zaštitio osjetljivi dio populacije televizija određene programe prikazuje poslije određenog termina.</s><s>Novinari koji rade u medijima trebalo bi da rade bez prijetnji ,hapšenja,odmazde,proganjanja i ubistava,a nasilja kojima su izloženi moraju biti zaustavljena.</s><s>Za gusinje-info.com R.GRUDA</s>
<s>U petak počinje “Limska regata 2016”</s><s>Limska regata je manifestacija koja otvara turističku sezonu u gradovima kroz koje prolazi i značajno doprinosi njihovoj promociji</s><s>Tradicionalna, 17. po redu, “Limska regata 2016” biće održana od 27. do 29. maja – najavljeno je iz lokalne turističke organizacije u Beranama.</s><s>Prvog dana (petak, 27. maj) vozi se etapa Plav – Berane.</s><s>Drugog dana se prelazi dionica Berane – Bijelo Polje, a u nedelju 29. maja etapa od Bijelog Polja do Prijepolja.</s>
<s>SLIKOM I RIJEČJU BEKI BEKIĆ DONIRAO 2.500 EURA ZA SANACIJU PUTA GUSINJE-GREBAJE</s><s>GUSINJE – Gradjani Gusinja, vlasnici imovine pored kojih prolazi put Gusinje – Grebaje, kao i sugradjani koji imaju svoje objekte u atraktivnoj dolini Grebaje, a žive ovdje ili u dijaspori- prošle godine pokrenuli su akciju uredjenja i proširenja puta Gusinje – Grebaje dužine oko sedam kilometara.</s><s>Jedan od koordintora ove akcije agilni Šefkija Vukelj kaže da ljudi dobre volje pomažu koliko ko može.</s><s>Bitno je da smo riješili „petlju“ u mjestu zvano „ŠKALA“ , koja je bila usko grlo za saobraćaj, kazao je Vukelj.</s><s>Ovom prilikom napominjem da nas je posebno dirnuo gest našeg sugradjanina Bekija Bekića, poznatog estradnog pjevača, koji je rodjeni Gusinjanin, a koji je za sanaciju ovog puta donirao iznos od 2.500 eura, koje je juče uručio organizatorima ove akcije.</s><s>Inače, Beki Bekić već nekoliko godina redovno pomaže svoj zavičaj – posebno kada je novčana pomoć u pitanju, na što su mu Gusinjani veoma zahvalni.</s>
<s>Glavna→Sport→Miško Neković, sportski direktor Jezera, zadovoljan radom fudbalera u pripremnom periodu</s><s>Plav – O dosadašnjem toku priprema, sportski direktor Jezera, Miško Neković, ima samo riječi pohvale, kako za igrače tako i za novog trenera Djukića.</s><s>-Zahvaljujući angažovanosti Uprave plavskog drugoligaša, fudbaleri u imali sve uslove za nesmetan rad i zimske pripreme.</s><s>Drugo, moram da napomenem da u ovom trenutku imamo dobar i kvalitetan potencijal igrača, i gajimo nadu da će se neki detalji u hodu korigovati.</s><s>Otišli su Engelman Filip (Hrvatska), Lončar Nikola (Čelik), Djurović Dragan (iskra), Kilibarda Lazar (Kom) i Dulović Djordjije (Brskovo).</s><s>Došli su : Kovačević Miroslav iz Iskre, Milošević Dejan (Igalo), Vučković Milan (Dečić), Eguci Takatosi i Ozaki Hidego iz Japana.</s><s>Na dvojnu registraciju došli su Butorović Ivan iz Lovćena, Pavličić Djordjije golman iz Dečića, Stijepović Boris iz Petrovca i Talović Danin iz Rudara.</s><s>Prvom timu priključili smo četiri kadeta i to Jadadić Melina, Feratović Elmasa, Spalević Vladimira i Muminović Merida.</s><s>Na raspolaganju su nam 24 fudbalera, kaže Neković.</s><s>Neković je, ipak, nakon svega vidjenog do sada, zadovoljan zimskim pripremama.</s><s>-Uprava Jezera je zadovoljna kako su igrači prihvatili svoje radne obaveze.</s><s>Za sada dobro saradjujemo sa igračima i novim trenerom Djukićem.</s><s>Sa ovakvim shvatanjem i odnosom na svakom treningu doći ćemo do željenog rezultata.</s><s>U ovom trenutku mogu da kažem da će ekipa Jezera biti maksimalno spremna za početak takmičarke sezone.</s><s>S obzirom da nas očekuje teško proljeće i da će svaki bod zlata vrijedeti, moramo biti spremni da olako ne gubimo bodove na svom terenu, kao što je to bio slučaj u jesenjem dijelu prvenstva.</s><s>Ali, vjerujemo u ove igrače i sposobnosti trenera Djukića, a i imamo veliku obavezu prema armiji navijača Jezera i prema Upravi koja nam je omogućila da se kvalitetno pripremimo za nastavak prvenstva.</s><s>Na kraju da kažem da smo odigrali šest kontrolnih utakmica – od kojih smo dvije pobijedili, dvije igrali neriješeno i dvije izgubili, zaključio je Miško Neković, sportski direktor Jezera iz Plava.</s><s>Miško Neković, sportski direktor Jezera, zadovoljan radom fudbalera u pripremnom periodu — No Comments</s>
<s>VIDEO: Klipersi bolji od Sparsa, Klivlend od Čikaga</s><s>Klipersi su nanijeli deveti poraz San Antoniju u sezoni, dok je Klivlend na svom parketu savladao ekipu Čikaga.</s><s>Los Anđeles Klipersi savladali su San Antonio 105:86, uz sjajnu partiju Krisa Pola sa 28 poena (9-18 iz igre), 5 skokova i 12 asistencija.</s><s>Osim njega, istakli su se Kraford sa 19, Redik sa 17 i Pirs sa 16 poena, pa Klipersi sada imaju skor 36-18.</s><s>Sparsi su igrali bez Kavaija Lenarda, kojeg muči list, i dali su samo 34 poena u prvom poluvremenu, što je najniže u sezoni, pa su sada na 45-9. Najefikasniji je bio Toni Parker sa 14 poena (6-13 iz igre, 4ast), Vest je ubacio 12, a Oldridž 10 poena (3-12 iz igre).</s><s>Poslije dva poraza od Čikaga u prethodnom dijelu sezone, Klivlend je uspio da savlada Bulse 105:96, koji su doduše desetkovani povredama.</s><s>Blistao je Lebron Džejms sa 25 poena (11-19 iz igre), uz po 9 skokova i asistencija.</s><s>Kevin Lav imao je 15 poena i 15 skokova, Kajri Irving imao je 19 poena i 4 asistencije, 16 poena i 10 skokova dodao je Tristan Tompson.</s><s>Vašington je uspješno započeo seriju od tri meča u tri dana i savladao Jutu rezultatom 103:89.</s>
<s>Nedavne poplave pričinile ogromne štete na području Gusinja i okoline</s><s>GUSINJE – Sudeći po nalazu Komisije za pocjenu šteta od elementarnih nepogoda koja je nakon nedavnih poplava u Gusinju i okolnim selima obišla preko stotinu domaćinstava i drugih infrastrukturnih sadržaja , ukupna šteta iznosi prema nekim procjenama nekoliko stotina hiljada eura.</s><s>Prema prvim procjenma najviše je stradala putna infrastruktura ka selu Desni Grnčar, lokalni put ka turitičkom izletištu Grebaje, put ka Vusanju i Kruševu, kao i još nekoliko lokalnih puteva.</s><s>Nažalost, kažu u gusinjskoj lokalnoj samoupravi najviše štete pretrpjeli su vlasnici livada i njiva – čija se imanja nalaze na samoj obali rijeke Grnčar – koja je u toku ovih poplava odnijela na desetine ari i hektara obradivog zemljišta.</s><s>-Zahvaljujući brzom formiranju Kriznog štaba za opštinu Gusinje, angažovli smo svu potrebnu mehanizciju privatnih predzetnika koja je radila na najugroženijim područjima.</s><s>Zahvaljujući brzoj reakciji posebno u naselju za izbjeglice „Vruja“ izbjegnuto je urušavnje nekoliko porodičnih objekata koji su se našli na udari vodenih bujica, kaže predsjednica Anela Čekić.</s><s>Isto tako, dodaje predsjednica Čekić, zahvaljujući predanosti naših službi, izbjegnuta su veća oštećenja na putnoj infrastrukturi, električnim vodovima, vodovodima na ruralnom području i drugim ugroženim objektima.</s>
<s>Ponude za docek nove godine u luksuznim hotelima u Sarajevu</s><s>Pozivamo Vas da budete dio spektakularnog dočeka Nove godine u prestižnom hotelu Europe *** i poznatom olimpijskom hotelu Holiday **.</s><s>Osjetite čari našeg grada, ljubaznost našeg osoblja, i vrhunsku uslugu u jednom od najprestižnijih hotela u gradu.</s>
<s>LIČNI RAZVOJ</s><s>KAKO DA MAKSIMALNO ISKORISTITE SVOJE TALENTE I MOGUĆNOSTI?</s><s>Da bi ste uspjeli u životu neophodno je da maksimalno iskoristite svoje talente.</s><s>S druge strane, imaćete manje problema ako znate koje su vaše slabosti i ako pronađete način da njima upravljate tako da one nemaju veliki uticaj na posao kojim se bavite.</s><s>SWOT analiza je veoma korisna tehnika koja vam može ...</s><s>Kako efikasno postaviti lične ciljeve Vrlo često ljudi osjećaju kao da “lutalju” u vlastitim životima.</s><s>Oni naporno rade, ali čini se da ne mogu ostvariti ništa važno.</s><s>Ključni razlog zbog kojeg se tako osećaju je taj što nisu dovoljno razmišljali šta je to što žele od života, Nisu svoje životne ciljeve stavili na papir, nisu ih zapisali.</s><s>Da li biste ...</s><s>“Halo seko, što je meni ovo trebalo?</s><s>Kako ću ja to?</s><s>Zašto baš 200 ljudi?</s><s>Umrijeću...” S druge strane žice čujem opušten sestrin glas: “ Smiri se zašto praviš dramu, nije tako strašno?</s><s>Zar je važno da li ima 20 ili 200 osoba....?” Ovako je zvučao moj razgovor pred prvu prezentaciju koju sam trebala održati u Domu Mladih u Sarajevu....danas, ...</s><s>Kako da upravljate emocijama kada donosite odluke?</s><s>Na kraju života ljudi vrlo često žale zbog stvari koje nisu uradili.</s><s>Ovakva razmišljanja su posljedica loših odluka ili odluka koje nisu uopšte donesene.</s><s>Da bi donijeli prave odluke neophodno je da imamo veliku dozu samopouzdanja i da vjerujemo u njihovu ispravnost.</s><s>Emocije također igraju veliku ulogu u svemu ovome.</s><s>Postoje različite rasprave na ovu temuPrema Descartesu, ...</s>
<s>Irina Klyuev</s><s>Poštovani pośetioci, u prethodnom periodu predstavili smo nekoliko mladih stvaralaca koji su svoju stvaralačku energiju usmjerili ka određenoj grani umjetnosti.</s><s>S posebnim zadovoljstvom predstavljamo Irinu Klyuevu, umjetnicu širokog spektra interesovanja koja je veoma uspješna u raznim oblastima, kao što je muzička umjetnost, slikarstvo, vajarstvo, fotografija, filozofija, društvene nauke, poslovanje...</s><s>Veoma je teško predstaviti sve sfere njenog interesovanja, ali i ovaj kraći prikaz biće dovoljan da se stekne prava predstava o njenoj svestranosti i ulaganju ogromne energije da postigne visok nivo kvaliteta u više raznih oblasti.</s><s>Irina Ideas je porijeklom od Bijelih Rusa, njena grana porodice je emigrirala u Crnu Goru đe je rođena i odrasla, ali ubrzo je postala svijetski građanin.</s><s>Studije klavira započela je sa osam godina u Muzičkoj školi u Nikšiću – školu u trajanju od 7 godina, s izvrsnim uspjehom završava u 3,5 godine, sa 11 godina, u klasi prof. Mire Jovović i Marijetke Nikčević.</s><s>Zatim je nastavila studije klavira kod Vladimira Bočkarjova, koji je završio studije na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi.</s><s>Preskače srednju školu i sa 15 godina je položila prijemne ispite s najvišim ocjenama na Univerzitetu Crne Gore, Muzičkoj Akademiji, đe je studirala kod profesora Borisa Kraljevića četiri godine studija s odličnim rezultatima.</s><s>Studirala je na klavirskim master kursevima pod mentorstvom Constantina Boginoa, Ruth Harte, Michaela Schreidera, Irine Ossipove, Leonida Kontorovskog, Juliana Jacobsona, Fazlidina Husanova, Williama Fonga, Andrewa Haigha, .. pianista nagrađene stipendije, pod pokroviteljstvom John Lill, na North London Piano School u Londonu, UK, takođe nagrađene stipendije, pokrovitelja Sir Colina Davisa na master kursu i Alexander Technique, s profesorom Nelly Ben-Or u Londonu, UK, 2005., 2006.</s><s>Godine 2005. primljena je kao student klavira i psihologije na University of Bridgeport, CT, SAD, đe je dobila počasnu stipendiju za zasluge na ovom sveučilištu.</s><s>Godine 2006. pohađala je master kurseve s Maestrom Jenom Jandom na Kraljevskoj akademiji u Dublinu u Irskoj s nagrađenom stipendijom.</s><s>Nakon studija kod Antonina Kubaleka (Kraljevski konzervatorij u Torontu, Kanada) na Zlate Hory, Češka, Zdenek Hnat (učenik Neuhaus-a), Ivo Kahanek.</s><s>U Parizu je studirala master kurs kod Natalije Pavlova.</s><s>Njeni solistički koncerti i sudjelovanja na brojnim muzičkim događajima započeli su 1992. godine.</s><s>Dobitnica je mnogih diploma i nagrada na nacionalnim i međunarodnim takmičenjima koja uključuju: treću nagradu (bronzana lira) na Dvadesetom muzičkom festivalu mladih u Podgorici, Crna Gora 1993., treća nagrada na Međunarodnom takmičenju mladih muzičara “Petar Konjović” u Beogradu 1995.</s><s>Prva nagrada na prestižnim takmičenjima iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Nišu, Srbija, 1996. godine nagrađena je “24. septembra” počasnom nagradom Vijeća mladih Nikšića za izuzetne rezultate u području kulture.</s><s>Godine 1997. dobila je diplomu sa 85,4 bodova na međunarodnom natjecanju „Petar Konjović“ u Beogradu.</s><s>Nakon prvog solističkog koncerta na klaviru u dobi od 13 godina, s recitalom koji je trajao 1 sat pokriva nekoliko epoha počevši od baroka prema savremenim kompozitorima.</s><s>Recitali su održani u najprestižnijim dvoranama širom Crne Gore, među kojima su bili „Budo Tomović“ u Podgorici, „Katedrala Sv. Duha“ u Kotoru, „Zahumlje“ u Nikšiću, „Dvorac Buća“ u Tivtu,.... (Zlatna lira) na 26.</s><s>Festivalu mladih muzičara Crne Gore.</s><s>Potom je održala brojne koncerte širom Srbije i Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici, Galerija Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu.</s><s>Dobila je poziv Italijanske vlade za učestvovanje na Međunarodnom festivalu mladih talenata “Cassino Luogo D’Europe” u Montecassinu u Italiji i osvojila nagradu za izvrsnost.</s><s>Godine 2000. osvojila je godišnju nagradu „OMPA – 2000“ Udruženja mladih muzičara Crne Gore kao najmlađi student s izuzetnim rezultatima koji studira već drugu godinu na Univerzitetu Crne Gore, Odsjeku za klavir.</s><s>Godine 2001. osvojila je prvu nagradu („Zlatna lira“) na 28.</s><s>Festivalu mladih u Crnoj Gori (studentska kategorija).</s><s>Izvela je klavirski duo s međunarodno priznatim pijanistom Pierreom Ferauxom s kojim je nastupala u Abbey de Floreffe u Belgiji 2005.</s><s>Snimila je nekoliko CD-a, počevši od Studija muzičke akademije, Crna Gora, Blue Wave Studio u Parizu, Francuska, Tempo Primo, Andenne, Belgija, gdje je snimila jedno od najznačajnijih i komplikovanijih kompozicija: Umjetnost Fuge by J.S. Bach.</s><s>Završila je niz studija i specijalizacija u raznim disciplinama i to u društvenim naukama, umjetnosti i poslovanju, od kojih su mnoge s priznanjima i izvrsnošću na sljedećim univerzitetima: Hebrejski univerzitet u Jeruzalemu, Univerzitet u Kopenhagenu, Kopenhagenska poslovna škola, Univerzitet Wharton u Pennsylvaniji, Svjetska banka, Sveučilište u Edinburghu, Kalifornijski institut za umjetnost.</s><s>Irina Ideas je bila multidisciplinarna u svom stavu prema umjetnosti od rane dobi i sa širokim spektrom interesa tokom obrazovanja.</s><s>Pravi renesansni pristup životu i projektima koje je kasnije pokrenula, stvarajući mješavinu preduzetničkih, akademskih i kreativnih ideja koje odgovaraju neograničenim mogućnostima koje donosi život u 21. vijeku.</s><s>Osnovala je Međunarodnu nevladinu organizaciju s ciljem očuvanja sredine, ruralnog razvoja, istraživanja, obrazovanja i kulture s posebnim naglaskom na planinsku regiju kako bi stvorila pozitivan uticaj na održivost.</s><s>Uvijek veoma inspirisana tehnologijom u određenim fazama je radila kodiranje, u kombinaciji s dizajnerskim razmišljanjem i analitičkim pristupom ljudskoj psihologiji, kao rezultat toga je pokretala razne projekte i grupacije, promocije održivih projekata i konzultantskih usluga kako online tako i offline.</s><s>Da spomenemo samo neke od njih, osnovala je i razvila Sustainable Investments South East Europe posvećenu promovisanju interakcije između ljudi zainteresovanih za svestrane buduće investicijske potencijale u regiji jugoistočne Evrope.</s><s>Osnovala je VidiBiznis direktorijum koji je promovisao napredno poslovanje i investiranje.</s><s>Sudjelovala u raznim projektima koji su se razvijali ka napretku i transformisanju poslovne klime u regionu.</s><s>Napravila je kolekciju skulptura (glina), i tri kolekcije slika (akril na platnu) od kojih je svaka povezana sa pisanom studijom koja pokriva tematiku mitologije, imaginarnog svijeta, filozofije života i futurizma.</s><s>Mnogi kolekcionari i agencije pretežno iz Amerike su impresionirani i interesuju se za umjetničke slike.</s><s>Napisala je i objavila mnoge članke na temama filozofije, društva, tehnologije, umjetnosti.</s><s>Skoro svi pisani članci su dostupni na www.ideasrex.com....</s><s>Dokumentuje sva putovanja takođe u pisanoj formi što zove Traveloidi i pravi veliki broj fotografija visoke estetike i pretežno specijalizuje sa pejzažima što je moguće viđeti na instagram.com/ideasrex nalogu.</s><s>Njene Umjetničke slike (akril na platnu) ali i fotografije su objavljene u mnogim časopisima širom svijeta.</s><s>Član je organizacije Past Preservers od 2018-te godine, koja objedinjuje eksperte i istoričare, arheologe koji koriste moderne tehnologije kako bi promovisali istorijski značajne lokalitete.</s><s>Vodi i piše za website www.musebuz.com koji promoviše i produbljuje svijest o umjetnicima 20-tog vijeka a i savremenim umjetnicima.</s><s>Primljena je kao gostujući umjetnik u rigoroznoj selekciji na mnoge internacionalne programe kulturnih centara i muzeja širom svijeta.</s><s>U 2019 je to Muzej savremenih umjetnosti u Pekingu, Kina u selekciji od 1600 iz cijeloga svijeta, samo 50 je primljeno iz svih disciplina među kojima i Irina, a u 2020 Finska, Island, Spanija i Portugal.</s><s>Novo pijanističko snimanje je u pripremi i to sa programom Prokofiev ratne sonate, Barber sonata, Goldberg Varijacije od Bach-a sa kojim obično počinje i završava sva snimanja i projekte.</s><s>Poštovani pośetioci, kao što ste mogli da vidite iz biografije, Irinina putanja i stremljenja su ne tipična i široko multidisciplinarna.</s><s>Radi stvaranja potpunije slike o svim njenim aktivnostima, predlažemo vam da pośetite Irinine website-ove i društvene mreže koji imaju veoma bogat sadržaj.</s><s>Dovoljno je da kliknete na foografiju ili naziv i direktno će vas odvesti na određenu adresu.</s>
<s>GUSINJE I PLAV U PUTOPISIMA</s><s>Legenda i stvarnost stopljene u jedno</s><s>Mladim istraživačima ova zbirka će biti podstrek za dalja i dublja istraživanja, ne samo ovoga prostora, planinarenja, putopisanja...</s><s>„Nigdje priroda nije ljepša i raskošnija nego tu gdje su Prokletije najveličanstvenije.</s><s>I nigdje, uvjeren sam, čovjek ne živi u saglasju i ljubavi s njom kao tu.</s><s>I nigdje mu se ona ne odužuje kao tu, darujući mu ljepotu i radost, snagu i zdravlje, vedrinu i upornost“- zapisuje priređivač, akademik Zuvdija Hodžić u prologu knjige „Kapija Prokletija – Gusinje i Plav u zapisima i putopisima“.</s><s>Izdavač knjige je podgorički „Almanah“, pod uredništvom akademika Šerba Rastodera.</s><s>Akademik Zuvdija Hodžić sakupio je devetnaest putopisa, reportaža, zapisa o Plavu i Gusinju, koji su pisani u različitim vremenima, razasuti po raznim časopisima, objedinio ih, po starini, i učinio dostupnim, na jednom mjestu, na radost svima koji vole ovu vrstu literature: naučnu i književnu.</s><s>Najstariji tekst u ovoj Hodžićevoj knjizi je iz 1893. godine, autora Miloša Velimirovića: „Gusinjska nahija s pogledom na Malesiju“.</s><s>Na samom početku ovoga vrlo dragocjenog teksta, autor zapisuje: „Na vrhu Gornjeg Polimlja, a u onoj divnoj dolini planinskoj, oko Plavskog Blata, u koju se slivaju planinski izvori, nalaze se danas oko 30 sela, od kojih se neka pominju u poveljama naših starijih krajeva iz doba Nemanjića, i dvije varošice, koje su nekada, po mjestu, trgovini i zanatima, vidnu ulogu igrale, od kojih se ‘gornji grad’ Gusinje nalazi na podnožju Prokletije, a ‘donji grad’ Plav s desne strane izvora Lima na obali Plavskog Blata“.</s><s>Slijedi istorija ovoga kraja, sa posebnim osvrtom na planine i planinske vrhove, izvore, naselja, Brezovičku crkvu.</s><s>„Starine i tradicije“ je zapis Andrije Jovićevića, iz 1921. godine.</s><s>Jovićević govori o starim grobljima, crkvama, džamijama, tipovima naselja.</s><s>„U ovoj oblasti ima ostataka od nekoliko gradova.</s><s>Prema Gusinju je uzvišeno brdo, na kom je u staro doba bio grad.</s><s>I danas se vide ostaci grada i zovu ga Jerinja...</s><s>Na dnu plavsko-gusinjske kotline, ispod jezera, nalaze se ostaci od dva grada.</s><s>Jedan je bio na brežuljku, više crkve u Brezovici.</s><s>Danas se zove Čeligrad.</s><s>Oba su grada zgodno štitila ovu oblast od svoga upada uz limsku dolinu“.</s><s>Mitar S. Vlahović je autor ogleda „Etnološka zapažanja u okolini Plava i Gusinja“.</s><s>Podatke za svoj prilog je prikupljao 1933, a objavio ih je 1938. godine.</s><s>Dragocjeni su podaci o nošnjama ovoga kraja, muškim i ženskim, slavskim običajima, Božiću, Vasiljevdanu, Vaskrsu, Đurđevdanu, Spasovdanu, Petrovdanu, Ilindanu, pogrebnim običajima, društvenom životu.</s><s>U svom putopisu iz 1926. godine „Vazdušna banja“ književnik Dragiša Boričić, veli: „Plav i okolina nude najljepšu vazdušnu banju u limskoj dolini.</s><s>I nije slučajno što Plav već posećuju i putnici i bolesnici, i što će jednom ovde biti jedno od najlepših letnjih odmorišta.</s><s>Lepota vazduha za vreme leta, čist dah kojim diše sva okolina, jedna beskonačna tišina koja je samo smrti ravna, čine ovaj predeo tihim pristaništem...“ Divni su, lirski natopljeni, pasaži ovog Boričićevog putopisa, koji poručuje: „Nek dođu ovde oni što ih boli duša, grudi, osetiće da ovaj kraj potkrepljuje život.</s><s>Da je ovaj Plav u predelu nečije tuđe zemlje, imali bismo sto reklama, sto fotografija“.</s><s>Pun nježnih osjećanja, lijepih opisa, dubokih misli, „kucanja svoga srca“ ovaj putopis je pravi dar plavsko-gusinjskom kraju.</s><s>Dr Milisav V. Lutovac je 1978. godine štampao svoj ogled „Plav i Gusinje sa okolinom“, a Zuvdija Hodžić ga, sa opravdanim razlogom, uvrstio u svoju knjigu.</s><s>Podatke koje Lutovac donosi dragocjeni su, i nezaobilazni, prilikom istorijsko-geografskog proučavanja plavsko-gusinjske oblasti.</s><s>Lutovac kaže: „Kao ukras ove doline je Plavsko jezero, u kojem se ogleda plavo zvezdano nebo i siluete planine Visitora.</s><s>Valja ovde pomenuti ‘gorske oči’ jezerca Ridsko, Visitorsko i Savino jezero u podnožju planinskih vrhova.</s><s>Isto je tako privlačan duboki, a vrlo uski procep Grlje iz čijeg dna se jedva čuje žubor toka vode...</s><s>Da bi se iskoristila ova prirodna preimućstva Plavsko-gusinjske kotline, valja pre svega izgraditi dobre puteve koji bi tešnje povezivali ovaj kraj sa drugim oblastima naše zemlje“.</s><s>Slovenačka alpinistkinja i publicistkinja Marija Marko Debelakova je posjetila, četrdesetih godina prošloga vijeka, plavsko-gusinjski kraj, i tom prilikom napravila lijep putopis koji je štampala 1934. godine pod nazivom „Iz jugoslovenskog dijela sjevernoalbanskih Alpa – Prokletije“.</s><s>Detaljni opisi boravka u Gusinju i uspona na Bjelič, okom stranca, danas nas vraća u to vrijeme.</s><s>„Peli smo se strmo nagore od Vusanja, da bi nakon jednog sata stigli na ishodišnu tačku naše ture – Žarunicu.</s><s>Naš stan je bila jedna prazna kuća.</s><s>Odmah je došao cijeli šareni komšiluk.</s><s>Svaki dio prtljaga je izazivao čuđenje, naročito okovane cipele koje su gledali sa potvrdnim klimanjem glave (a što odgovara našem negiranju glavom)“.</s><s>Planinar Josip Ledvinka svoj putopis iz 1936. godine „Visitor planina nad Plavskim jezerom“, započinje: „Crna Gora pruža planinaru, željnom novih vidika, sve što najbujnija fantazija može zamišljati pa i mnogo više“, a dalje, u putopisu, nastavlja: „Nebo se zažarilo, sitni oblačići kao da su usijani na donjem rubu, albanske planine sa čudnovatim rastrganim vrhovima utonule su u tamnomodru sjenu, a sve se to odrazuje u kristalnoj vodi jezera, koje pred nama stoji kao ogledalo postavljeno tamo zato, da taj zalaz sunca što divnije uveliča.</s><s>To je bio moj susret sa Plavskim Jezerom.</s><s>I nije mi bilo žao, što sam tako daleko došao da ga vidim“.</s><s>Branimir Gušić, akademik JAZU, planinarski pisac, istraživač Prokletija, autor je jedno obimne studije koja je objavljena 1964. godine pod nazivom „Brada u Prokletijama“.</s><s>U ovoj studiji, koja je temeljna za geografska, etnološka i etnografska ovoga kraja, se, pored ostaloga, zadržava na problemu zajedničkog naziva za grupu najviših vrhova ovog planinskog kompleksa.</s><s>„Naziv ‘Karanfil’ treba da ostane za skupinu vrhova koji nose to ime: Karanfil Brade, Veliki i Mali Karanfil i Karanfil Ljuljaševića.</s><s>To je tim više opravdano što je ova skupina morfološki vrlo istaknuta i dobro odijeljena od svoje okoline.</s><s>Osim toga upravo vrhovi što su ih beogradski drugovi nazvali Karanfilom nose svoja određena albanska imena: Maja Bals, Maja Gur e ‘Zjarmit i Maja Keçe, pa nema nikakvoga razloga razloga, a niti je dozvoljeno, za njih izmišljati nove nazive“.</s><s>Gušić je, već postojeću, topografsku kartu značajno dopunio.</s><s>Ova studija odiše i lijepim Gušićevim iskazima:</s><s>„Potpuno sam sam, samo dva orla rišu svoje krugove na modrom nebu, na kojemu lijeno pliva nekoliko bijelih oblaka.</s><s>Upijam utiske i primam mirise koji navaljuju sa svih strana snažno i nezadrživo“.</s><s>Još jedan prilog profesora Branimira Gušića zastupljen je u ovom Hodžićevom izboru.</s><s>To je odlomak „U Bjeliču“, objavljen 1935. godine.</s><s>Boravak na Bjeliču izmamio je Gušićeve rečenice: „Na zatalasanim humljem oko nas drhti uzdah pun čudnog mirisa.</s><s>Na morenskom se humlju nadaleko razvila formacija jedne maslinice.</s><s>U divljoj slobodi ovih planina snažno je probujala plemenita Daphne Blagayana.</s><s>Njezino je grmlje tako visoko, da do koljena gazimo kroza nj, i gusto je posuto mirisnim cvjetićima“.</s><s>„Planine posjeduju dvije historije, a koje zanimaju planinare“, piše u svom putopisu (1957) „Neke bilješke o planinama na granici Crne Gore i Albanije“ geograf Mirko Marjanović, direktor Etnografskog zavoda u Zagrebu, „prva historija svake planine jest njena geološka prošlost, tvorba, građa i njezin oblik...</s><s>Drugi dio historije svake planine, držim da je za planinare još daleko zanimljiviji i poučniji.</s><s>To je historija, kako su se ljudi u prošlosti upoznali sa planinama, kako su ih posjećivali i kako je tekao taj razvitak“.</s><s>Svoj putopis Marjanović završava porukom: „ U Prokletije danas zalaze planinari iz čitave Jugoslavije.</s><s>One dakako zaostaju u organizaciji kuća, puteva i markacija, ali svejedno su one danas naše nove i velike Alpe, a oni koji se odluče zaći u njih osjetit će, da su došli u veliki i lijepi kraj, koji zavređuje više nego se može planinaru reći i napisati“.</s><s>Prof. dr Stevan M. Stanković, vrsni poznavalac crnogorskih jezera u studiji „Planina Visitor“ donosi sve važne geografske podatke ove planine.</s><s>On ističe: „Hidrografski biser planine Visitor je Visitorsko jezero.</s><s>Ono je ovalnog oblika i po dimenzijama spada u grupu naših najmanjih jezera poznatih pod zajedničkim imenom „gorske oči“...</s><s>Visitor je planina privlačna za ljubitelje prirode, lovce i turiste.</s><s>Velike su mogućnosti ekskurziranja po planini.</s><s>Pri tome, treba posetiti stočarske katune u najvišem delu Visitora, hladne planinske izvore, Visitorsko jezero, crkvu u selu Brezojevici“.</s><s>Ova studija sadrži sve precizne podatke iz geografskog polja proučavanja, a u prilogu je i karta visitorskog prostora.</s><s>Studija je nastala, i to treba istaći, 1968. godine.</s><s>Branko Kotlajić je u knjizi Zuvdije Hodžića zastupljen sa dva priloga: „Planine oko Grbaje u Prokletijama“ (1966) i „Dva dana u steni Karanfila“ (1962).</s><s>U prvom prilogu Kotlajić daje prirodne i privredne karakteristike ovoga područja, zatim opisuje puteve i staze i daje planinarsko-alpinističku hroniku.</s><s>U drugom prilogu ovoga autora čitamo divno sjećanje na boravak u Karanfilu: „Iznad mene bilo je plavo nebo i par belih loptastih oblaka, koji su lagano plovili.</s><s>Dole duboko, prostirala se dolina koja se kupala u prozračnoj izmaglici.</s><s>Ja sam obasjan dragim, toplim suncem, skupljajući uže osećao kako se približava partner...</s><s>Tih trideset metara oduzele su nam dva časa vremena, te smo odmah požurili dalje...“ Planinar Damir Šešok svoj putopis iz 1985. godine „Nezaboravan dan“ upečatljivo završava: „Koliko li se čudesnih stvari nakupilo u jednom jedinom danu.</s><s>Svi smo žalili što noć, koja se upravo spuštala, ljubomorno od nas skriva još poneki zadivljujući detalj koji nam od silne nagomilanosti takvih prizora nije odmah pao u oči.</s><s>Dan mi je prošao kao da sanjam, ali taj san, za razliku od mnogih drugih, nikad neću zaboraviti...“</s><s>Putopis „Kroz Bjelič“ Ivana Gušića, geologa i planinara, iz 1958. godine, već svojim početkom nagovještava sjajno putovanje: „Jutro u Gusinju.</s><s>Kroz svjež mokar zrak dopire do nas glas mujezina, koji s obližnjeg drvenog minareta pjevucka svoj uobičajeni zov.</s><s>Glas slab, nemoćan i kao bojažljiv, jer zna, da će uskoro biti zaglućen i pregažen, čim dežurni ukopča zvučnik u kasarni.</s><s>Kao da se na tom nevažnom svakidašnjem primjeru ogleda čitav način života u ovom kraju: odnos staroga i novoga – staro se grčevito bori za opstanak, hvata se za slamku, ali bez uspjeha: novo pobjeđuje i prevladava.</s><s>A to i nije nešto tragično – to zahtijeva sam život, i bilo bi čudno i nezdravo, kad ne bi bilo tako.“ Geograf Stanko Gilić je 1968. godine objavio je svoje putopisno sjećanje „U planinama Brade“.</s><s>Ovaj putopis se čita u dahu – sa uživanjem.</s><s>Na jednom mjestu autor veli: „Uspinjem se na vrh.</s><s>Koji je to?</s><s>Jedan od Karanfila, sigurno.</s><s>Razlike u visini toliko su neznatne da ih je teško razlikovati.</s><s>Ovog trenutka to nije ni važno.</s><s>Osjećam kako mi srce kuca, čujem njegov ritam, stalan i neumoran, čujem kako živi, i kako i ‘ja’ s njim živim.</s><s>Gledam oko sebe: nepregledan niz vrhunaca u lancima planina što se nižu jedan iza drugog, u nijansama zelenog, plavog, sivog.</s><s>Kako mi to ime sada odzvanja nekom posebnom jekom.</s><s>Ovdje je legenda i stvarnost stopljena u jedno“.</s><s>Slijede stranice koje čitaoce ne mogu ostaviti ravnodušnim.</s><s>Naš istoričar umjetnosti Pavle Mijović je u ovoj Hodžićevoj knjizi zastupljen naučnom studijom „Bronzanodopske gravire u Maji Popadiji na Prokletijama“, nastalom 1992. godine.</s><s>Jedna od ovih gravira se nalazi na naslovnici Hodžićeve knjige.</s><s>U zaključku svoje studije, Mijović zaključuje: „Po onome što je objavljeno, čini mi se da je naš nalaz unikatan.</s><s>Kult Magna mater se najčešće povezuje s neolitskom zemljoradnjom, što ne znači da njenu predstavu u Maji Popadiji treba smjestiti u neolitsko doba.</s><s>Zemljoradnja i stočarstvo su dominirali i u metalno doba, pa i matrijarhat.</s><s>U prilogu je dato desetak fotografija i crteža ovih nalaza.</s><s>Studija „Po Prokletijama kroz pola stoljeća“ autora akademika dr Branimira Gušića, nastala 1976. godine donosi obilje podataka koji su danas korisni svima koji proučavaju ovaj, još uvijek, neistraženi prostor.</s><s>Branimir Gušić spada u vrle istraživače Prokletija, često ih je istraživački pohodio, pa ne čudi što svoju studiju zaključuje: „Zavolili smo ove ljude i ovaj kraj i ostali mu vjerni do naše starosti“.</s><s>Knjigu „ Kapija Prokletija – Gusinje i Plav u zapisima i putopisima“ zatvara tekst – odlomak, „Otkrivanje zavičaja“ akademika Zuvdije Hodžića, koji, pored ostaloga, kaže: „Imao sam sreću da se rodim i djetinjstvo provedem u Gusinju, a mladost u Plavu (mjesta koja su, za mene – jedno), čiju je sudbinu istorija učinila zanimljivom i značajnom, smještajući ih na vječitoj granici, obogaćujući ih događajima koji neobičnošću i dramatičnošću prevazilaze i najbujniju maštu.“</s><s>Knjiga „Kapija Prokletija“ koju je znalački, očekivano, priredio akademik Zuvdija Hodžić višestruko je značajna.</s><s>Prvo, sada na jednom mjestu imamo najznačajnije putopise i zapise o Gusinju i Plavu pisane od strane najboljih istraživača ovih krajeva, u trajanju od, bez malo, 130 godina.</s><s>Drugo, ovom knjigom Gusinje i Plav (njihove institucije kulture, prosvete i turizma) dobijaju knjigu koja im uvijek mora biti pri ruci.</s><s>Treće, mladim istraživačima ova zbirka će biti podstrek za dalja i dublja istraživanja, ne samo ovoga prostora, planinarenja, putopisanja.</s><s>Četvrto, svaki gost Plava i Gusinja, kome bude dostupna ova knjiga, a morala bi biti, biće u prilici da bolje upozna ovaj predivni i uvijek izazovni crnogorski krajolik.</s><s>Svi znamo da je čovjek uvijek dužan zavičaju.</s><s>Zuvdija Hodžić i ovom knjigom uspješno vraća svoj dug.</s><s>Nije mu prvi put.</s><s>Očekujemo da vraćanje traje!</s>
<s>Bajramska cestitka od Fondacije Gusinje</s><s>“Svim nasim gradjanima u zavicaju i dijaspori kao i drugim pripadnicima Islamske vjeroispovijesti, najiskrenije čestitke povodom nastupajućih bajramskih blagdana uz želju da ove najradosnije trenutke provedemo u porodičnoj atmosferi, okruženi najbližim i najdražim osobama, te da naša bajramska sofra bude natopljena radošću, berićetom, nafakom, veseljem, dobrim raspoloženjem , slogom i zajednistvom”.</s><s>BAJRAM SERIF MUBARAK OLSUN OD OU FONDACIJE GUSINJE!</s>
<s>Novinar Šeki Radončić pod nadzorom srpskih službi</s><s>Na graničnom prelazu između Crne Gore i Srbije, Dobrakovo, srpska policija je 30. aprila, nakon legitimisanja, naredila crnogorskom publicisti i novinaru Šekiju Radončiću da se parkira sa strane i da ne izlazi iz auta, te da čeka dalje upute, pišu Dnevne novine.</s><s>Tek nakon sat i po, Radončiću su vraćena dokumenta i saopšteno mu je da je zadržan zbog toga što je stavljen pod mjere nadzora i kontrole srpske policije, te da može da nastavi put.</s><s>Prema saznanjima</s><s>Dnevnih novina mjera nadzora i kontrole podrazumijeva 24- satno fizičko praćenje, kao i prisluškivanje telefona osobe pod nadzorom.</s><s>Iako je za takve mjere policiji potreban nalog sudije, ali srpske službe ga, po pravilu, ne traže kada su u pitanju strani državljani.</s><s>Radončić je za Dnevne novine potvrdio ovu informaciju. “Na graničnom prelazu Dobrakovo srpskom policajcu sam, negdje oko 15.30, dao dokumenta na uvid.</s><s>Nakon ukucavanja podataka u kompjuter, izašao je iz ‘kućice’ i povišenom tonom mi naredio da se parkiram sa strane.</s><s>To mi se prvi put desilo na bilo kojem graničnom prelazu, a tuda sam prošao na stotine puta.</s><s>Parkirao sam se i izašao iz auta, ali mi je policajac rekao da se vratim u kola i da ne izlazim”, kaže Radončić. “Naravno, nakon nekog vremena sam izašao iz kola, ušao u njihov objekat, objasnio da sam novinar i pitao da li sam uhapšen i zašto mi je uskraćena sloboda kretanja.</s><s>Rekli su da čekaju dalje naredbe od pretpostavljenih”, priča Radončić.</s><s>On dalje tvrdi da ga je nakon nekih sat i po, pozvao policajac da uđem unutra. “Vratio mi je dokumenta i rekao da mogu da nastavim put.</s><s>Na moje pitanje po kom osnovu sam zaustavljen i ovako šikaniran rekao mi je da sam, kako pokazuje i kompjuter, stavljen na mjere nadzora i kontrole.</s><s>I da ništa dalje od toga ne može reći.</s><s>Zanimljivo je da mi nijesu pretresali auto.</s><s>Okrenuo sam se i vratio u Crnu Goru”, kaže Radončić.</s><s>Radonič kaže da kako nikada u životu nije počinio bilo kakvo krivično djelo, niti je član bilo kakvih mafijaških klanova, niti je dio tog miljea, postavlja se logično</s><s>pitanje da li je, nakon crnogorskih političara i sportista, sada započela hajka i na nezavisne i crnogorski opredijeljene novinare.</s>
<s>Novi snimak pada ruskog aviona mogao bi da dovede do obrta u istrazi</s><s>Avion koji se srušio u Rostovu na Donu odnio je 62 života sa sobom.</s><s>Nakon prvog pokušaja slijetanja, dva sata je kružio tražeći pistu, da bi se srušio na samo 250 metara od nje.</s><s>U međuvremenu, pojavio se još jedan snimak ove katastrofalne nesreće.</s><s>Na novom snimku, na kome se iz sasvim drugog ugla vidi pad, a iako je snimljeni materijal slabijeg kvaliteta, dio ruskih medija tvrdi kako se zaključuje da je letjelica bila u plamenu i prije dodira sa tlom što bi moglo dovesti do obrta u istrazi.</s><s>Ipak, stručnjaci tvrde da je jaka svijetlost koja se vidi na novom snimku najvjerovatnije samo svjetlo koje uvijek bude upaljeno na avionu prilikom slijetanja.</s><s>Takođe, Sokratosu je to trebalo da bude posljednji let za “FlyDubai” jer je potpisao ugovor s “Ryanair”.</s><s>Iza sebe je imao 5900 sati leta, dok je kopilot Alehandro Alavaimao 5700 sati leta.</s><s>“Kakvo je vrijeme?“, je posljednje pitanje koje je Sokratus uputio kontroli leta prije pada aviona što je zabilježeno na snimku, a tokom razgovora se nije moglo naslutiti da nešto nije u redu ili da su pilot i kopilot uznemireni.</s>
<s>PRESUDA VOJISLAVU ŠEŠELJU – NIJE KRIV!</s><s>11.22 Većina odbacuje navode o huškanju na zločine jer Šešelj nije kaznio šešeljevce koj isu počinili zločine, jer nije bilo de facto veze među njima.</s><s>U nedostatku hijerarhijske veze, nekažnjavanje nije dokaz o odgovornosti Šešelja za njihovo postupanje, s obzirom da su dragovoljci bili pod vojnim zapovjedništvom.</s><s>11.20 Većina je utvrdila da govor 1. travnja u srpskom parlamentu, kad je Šešelj rekao “mi ćemo protjerati Hrvate, napraviti isto što je Tuđman napravio kad je protjerao Srbe.</s><s>Nećemo pribjeći genocidu, to nije u srpskoj krvi.</s><s>Nećemo vas ubijati, samo ćemo vas na autobuse vlakove za Zagreb spakovati” da te izjave su bile izraz alternative političkom programu koji nikada nije sazrio.</s><s>Tužiteljstvo ničime nije pokazalo tu važnost.</s><s>To nije bilo poticanje na ratne zločine, čak i kad se uzmu u obzir najvirulentniji govori.</s><s>Vijeće je utvrdilo da Tužiteljstvo nije utvrdilo uzročnu vezu između govora Šešelja i zločina u travnju u Mostaru, Zvorniku i Sarajevu, ne može se Šešelj niti neizravno smatrati odgovoran za zločine u navedenom periodu.</s><s>11.15 Vijeće prihvaća da je propaganda nacionalističke ideologije nešto što samo po sebi nije zločin.</s><s>Vijeće je analiziralo kontekst nekoliko inkriminirajućih govora, onaj na Vukovarskoj cesti 7. studenog 1991. kada je navodno izjavio da “vrlo brzo neće biti nijednog ustaše na tom području”, pa govor u kojemu je navodno rekao “da niti jedan ustaša ne smije izaći iz Vukovara živ” i “ustaše, predajte se, nema potrebe da više ginete”.</s><s>Govor kada je navodno pozvao četničku braću da se “osvete balijama i odgurnu ih prema istoku”, govor u Hrtkovcima, kada je navodno rekao da “nema mjesta Hrvatima u Hrtkovcima”.</s><s>Vijeće je utvrdilo da je govore u Vukovaru doista održao Šešelj, ali ti govori nisu mogli biti nešto izrečeno u kontekstu sukoba – namjera je bila poduprijeti moral snaga, a ne izravno da se nikoga ne smije poštediti. utvrđeno je da je održao i govor u Malom zvorniku.</s><s>11.11 Većina dokaza pokazuje da je suradnja bila ta oko toga da se brane Srbi ili očuva Jugoslavija, a ne da se počine zločini.</s><s>Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati postojanje udruženog zločinačkog pokreta, također odbacuje i odgovornost Šešelja za počinjenje zločinja proganjanja.</s><s>Vijeće je jednoglasno utvrdilo da je Šešelj netko tko nije odgovoran za samo počinjenje djela prisilnog premještanja kao zločina protiv čovječnosti.</s><s>11.09 Dokazi pokazuju da su se srpski, ali i hrvatski i muslimanski stanovnici sami naoružavali.</s><s>Vijeće smatra da postoji razumni temelji da nije postojao jedan isključiv korak srpskih okupatora da se izbace druge etničke skupine.</s><s>11.07 Vijeće je utvrdilo da Šešelj nije bio hijerarhijski nadređen dragovoljcima, no to ne prikriva zločine koji su počinjeni u RH i BiH, a u kojima su dragovoljci koje je Šešelj slao mogli biti uključeni.</s><s>Većina nije uvjerena da je novačenje i slanje na teren impliciralo da je šešelj znao da će se dogoditi ti zločini, niti da je on naređivao ili prihvaćao te zločine na terenu.</s><s>Većina misli da ti zločini nisu inherentni element političke Velike Srbije.</s><s>11.05 Nije sporno da je Šešelj bio pogonjen snažnom političkom ambicijom da stvori Veliku Srbiju, ali ništa ne upućuje na to da je postojala zločinačka svrha u tome.</s><s>11.04 Većina tvrdi da su planovi za Veliku Srbiju bili politički, a ne zločinački planovi.</s><s>11.01 Raspravno vijeće je utvrdilo niz propusta i zabluda.</s><s>Prema Tužiteljstvu, plan za ostvarenje Velike Srbije sadržavao je implicitni zločinački element, koji je proizlazio iz cilja ujedinjavanja svih srpskih teritorija.</s><s>To bi uključivalo deportaciju ili prisilno premještanje nesrpskog stanovništva.</s><s>Većina je analizirala dokaze da se utvrdi je li to nešto što odgovara udruženom zločinačkom pokretu.</s><s>10.56 Vijeće većinom drži da Tužiteljstvo nije ponudilo dovoljno dokaza da se utvrdi počinjenje sljedećih kaznenih djela – ubojstvo nesrpskih stanovnika na brdu kraj Sarajeva, mučenje na Gerinoj klaonici te zločini u Vukovaru.</s><s>Većinom je utvrđeno da nije bilo razaranje koje nije opravdano vojnom nužnom.</s><s>Većina smatra da nema dovoljno kontekstualnih informacija o tim razaranjima koje bi omogućile ocjenu.</s><s>10.55 Vijeće je utvrdilo da je postojao vojni sukob u RH i BiH u vrijeme na koji se odnosi optužnica.</s><s>Obzirom na ratne zločine, Vijeće je primilo dokaze o zločinima koji se ne navode u optužnici, pa nisu uzeti u obzir.</s><s>10: 53 – Tužilaštvo ne treba zahtijevati direktnu, već indirektnu odgovornost Šešelja za progon.</s><s>Ne postoje pravi elementi za bilo kakvu krivičnu odgovnost za zločin protiv čovječnosti.</s><s>Vijeće je ocijenilo da Tužilac nije predočio dovoljno dokaza da su počinjena slijedeća djela: Ubistvo u Crnoj rijeci, okrutno ponašanje prema civilima u Ovčari i skladištu, u kasarni u Semizovcu, u Vogošći, kao i pljačka u Nevesinju.</s><s>10.51 Šešelj je 6. svibnja pozvao na protjerivanje Hrvata, no izvan toga ne tvrdi se da je šešelj izravno upleten u razmjenu stanova.</s><s>I to premda da se to navodi kao glavni način na koji su Hrvati protjerani iz Hrtkovaca.</s><s>Većina je utvrdila da nedostaju pravni čimbenici za utvrđivanje zločina protiv čovječnosti.</s><s>U slučaju Vojvodine, Većina je utvrdila da to područje nije bilo područje oružanog sukoba.</s><s>Tužiteljstvo nije ponudilo dokaze o uvjetima pod kojima su srpske izbjeglice stizale iz RH te je Većina primijetila i druge nedostatke u pristupu Tužiteljstva.</s><s>Dokazi nisu uspostavili vezu između nasilja i odlaska stanovništva iz pojedinih područja, nastavlja sudac.</s><s>10.42 Paravojne grupe Arkanovi “Tigrovi”, “Beli orlovi”, odred Dušan Silni, Crneve beretke, posebna jedinica srpskog odjela za sigurnost, Žuti stršljeni, odred Vasilije Vidović, Srpska garda i druge paravnojne skupine – Vijeće je istražilo vezu između tih grupa i Šešelja.</s><s>Nema dovoljno dokaza da postoji povezanost s tim grupama izravne hijerarhijske prirode.</s><s>Šešelj se distancirao od Žutih stršljenova nakon ubojstava u Zvorniku, navodi sudac.</s><s>10.40 Jugoslavenske oružane snage bile su organizirane na principu ujedinjenog lanca, po tom principu regularne snage i dragovoljci bili su odašiljani na teren i svi su bili pod istom vojnom hijerarhijom.</s><s>Na temelju toga on nije imao hijerarhijske nadređenosti nad njima od trenutka kad su oni bili inkorporirani u snage, navodi sudac.</s><s>10.38 Vijeće je utvrdilo da činjenica je li netko član SRS-a nije bila presudna oko novačenja dragovoljaca.</s><s>Vijeće je utvrdilo da, dok je Šešelj imao neku vrstu moralnog autoriteta nad dragovoljcima njegove stranke, oni nisu njemu bili podređeni dok su bili uključeni u vojne operacije.</s><s>To je Raspravno vijeće dokazalo.</s><s>10.35 Srpska radikalna stranka imala je dvostupnu strukturu.</s><s>Središnji odbor i općinske odbore i pod-odbore na razini gradova i sela.</s><s>Imala je odbore i u BiH, RH i CG.</s><s>Što se tiče dragovoljaca, Vijeće je utvrdilo da je koncept dragovoljstva bilo nešto što se inicijalno odnosilo na pojedince koji su se pridruživali oružanim snagama u ratno doba.</s><s>Od kolovoza 1991. prema Zakonu o narodnoj obrani Srbije, srpski dragovoljci su morali pristupiti teritorijalnoj obrani kako bi ojačali snage narodne obrane, bez obzira na narodnost.</s><s>Vijeće se usredotočilo na problem identificiranja dragovoljaca SČP-a i SRS-a, te su ljude zvali “šešeljevcima”.</s><s>To se ime nekada miješalo s etiketom “četnika”.</s><s>Analiza dokaza pokazuje da su Šešeljevi ljudi po izgledu mogli biti poistovijećeni s drugima.</s><s>Bez tih načina identifikacije bi se mogli zabuniti.</s><s>Vijeće je zbog toga pažljivo pokušalo identificirati osobe koje su bile povezane sa SČP-om i SRS-om.</s><s>Vijeće je utvrdilo da se novačenje dragovoljaca SRS-a uglavnom odvijalo u stožeru SRS-a u Beogradu, ali i na općinskoj razini, navodi sudac.</s><s>10.30 Vijeće je kao dokazne predmete prihvatio i dijelove knjiga Vojislava Šešelja.</s><s>Vijeće je prihvatilo kao dokazne predmete i iskaze koje su dali svjedoci pismenim putem.</s><s>Naknadno su ti svjedoci potpuno opovrgnuli iskaze kad su uživo svjedočili.</s><s>Vijeće je većinom samtralo da nije korisno uzimati u obzir dokaze i svjedočenja koja su puko dupliciranje dokaza koji su već prihvaćeni.</s><s>Vijeću su predočeni obimni dokazi o kronologiji događaja koji su doveli do raspada Jugoslavije.</s><s>U martu 1990.</s><s>Šešelj je osnovao SPO sa Vukom Draškovićem.</s><s>Nakon nesuglasica njih dvojice, Šešelj je osnovao Srpski četnički pokret čiji je bio predsjednik.</s><s>Šešelj, Ljubiša Petković i Tomislav Nikolić osnivaju potom SRS, ova stranka je preuzela ciljeve SČP i podazumijevali su stvaranje Velike Srbije.”</s><s>10.28 Ukorili smo i Tužiteljstvo i obranu Šešelja.</s><s>Podnesci nisu razjasnili, oni su većini sudaca izgledali kao novi instrumenti optuživanja.</s><s>Svaki od njih je imao za cilj iznijeti cijelu tezu Tužiteljstva, stoga je Vijeće imalo poteškoća razriješiti sve te probleme u podnescima Tužiteljstva, navodi sudac.</s><s>10.27 Sve u svemu Tužiteljstvo primijenjuje cirkularni pristup u kojemu svako kazneno djelo ima više od jedne kvalifikacije, a svaki način sudjelovanja u zločinu kao da obuhvaća sve druge.</s><s>Općenito se prihvaća kumulativno optuživanje, no po mišljenju većine, teže je prihvatiti takvo korištenje svih mogućih načina odgovornosti bez obzira na same činjenice.</s><s>Tužiteljstvo je zbog toga opomenuto.</s><s>Većina žali zbog tog maksimalističkog pristupa, ne da bi tvrdilo da je to kompromitiralo postupak, no mora se naglasiti da je Šešelju omogućeno iznošenje svih njegovih argumenata.</s><s>Nažalost, kompliciranost pristupa Tužiteljstva je za žaljenje, kaže sudac.</s><s>1 10.25 “Spavao sam kao beba, jer mi je savjest potpuno mirna.</s><s>Svjež sam kao rosa, što će se vidjeti danas na konferenciji”, napisao je Šešelj na svom Twitter profilu.</s><s>10.25 Neki od pisanih podnesaka Tužiteljstva ostavljaju dojam da je sama ideologija Velike Srbije kriminalna po svojoj prirodi.</s><s>Tužiteljstvo tvrdi da je cijela kampanja bila protuzakonita i ne razlikuje nešto što je moglo biti legitimna vojna kampanja i ono što čini zločin, a samo zločinačka kampanja je kažnjiva.</s><s>Uz te dvosmislenosti, imamo i vrlo široke optužbe, ističe sudac.</s><s>10.23 Početne optužbe Tužiteljstva su zamagljene dodatnim navodima.</s><s>Na kraju se tvrdilo da je Šešelj pripadnik udruženog zločinačkog pokreta za sve zločine, kaže sudac.</s><s>10.21 Vojislav Šešelj je unakrsno ispitivao svjedoke koje je pozvalo Tužiteljstvo.</s><s>Odlučio je da neće osporiti svjedoke, nastavlja sudac.</s><s>10.20 Šešelj je ponudio drugačiji opis konteksta za svoje govore.</s><s>On misli da su ti govori galvanizirali njegove trupe i pokazali njegovu viziju za društvo, dodaje sudac.</s><s>10.19 Šešelj prikazuje Srbe kao žrtve hrvatske i muslimanske agresije.</s><s>Ističe da su Hrvati i muslimani započeli neustavno odvajanje, koje je pokrenulo cijeli sukob, a Srbi su se prema njemu pokazali kao branitelji zakona, nastavlja sudac.</s><s>10.18 Šešelj je istaknuo da Srpska radikalna stranka, iako je imala ratni stožer, nije imala nikakvu ratnu ulogu, iako se hvalila ratovanjem.</s><s>Tvrdio je da titula četničkog vojvode nije vojna, ističe sudac.</s><s>10.17 Šešelj nije osporio postojanje većine činova uništavanja i razaranja iz optužnice.</s><s>Uglavnom se distancirao od njih, inzistirajući da niti on, niti njegovi ljudi, nisu bili involvirani u počinjenje tih zločina.</s><s>Nadalje, tvrdio je kako njegovi dragovoljci nisu bili pod njegovom kontrolom, dodaje sudac.</s><s>10.15 Šešelj se izjasnio da nije kriv na sve točke optužnice.</s><s>Zastupao je sam sebe i nije mu pomagao službeni odvjetnik.</s><s>U završnim riječima odlučio je ne pozvati svjedoke da ga brane, ipak, aktivno je sudjelovao u prvom dijelu suđenja, s paralelnom strategijom obrane.</s><s>Ona je uključivanje preispitivanje legaliteta ovog kriminala, a tvrdio je da su optužbe iznesene protiv njega političke i pristrane, kazao je sudac.</s><s>10.13 Prema drugom stupu optužnice, Šešelj je izravno počinio određen broj zločina.</s><s>Kroz javno i direktno podjarivanje na mržnju, ponižavanje, pogotovo na Hrvate se to odnosilo.</s><s>Tražio je da se Hrvati deportiraju iz tih krajeva, navodi Tužiteljstvo.</s><s>10.11 Srpske snage su provodili restriktivne i diskriminatorne mjere kao dio sustava protjerivanja stanovništva, navodi Tužiteljstvo, ali ne tvrdi da je Šešelj bio vojni vođa.</s><s>10.09 Argumenti optužbe temelje se na dva stupa.</s><s>Glavna uloga Šešelja, osim ratne propagande, bila je njegovo uključenje u regrutiranje volontera koji su se slali na teren i inkorporirali u jedinici srpskih snaga.</s><s>Te su jedinice napadale u RH i BiH, tvrdi se kako su odgovorne za ubojstva, mučenja i nehumana postupnja, pogotovo spram Hrvata i muslimana, tvrdi Tužiteljstvo.</s><s>10.05 “Presuda ima gotovo 100 stranica i dodatno mišljenje Suda.</s><s>Optužba smatra da je Šešelj izravno počinio i nastojao potaknuti zločine u utvrđenom razdoblju.</s><s>Te se aktivnosti smatraju udruženim zločinačkim pokretom”, kazao je na početku sudac.</s><s>10.03 Počelo je izricanje presude.</s>
<s>FOS saznaje: Dio osoblja “Kule Damjanove” nije shvatio ozbiljnost situacije</s><s>Povodom požara koji je juče izbio u hotelu “Kula Damjanova” u Plavu, a u kojem je boravilo preko 120 gostiju, među kojima je bilo i 70-oro djece, oglasio se i jedan od roditelja koji je juče bio na licu mjesta.</s><s>On je u izjavi za FOS rekao da pojedinci zaposleni u tom hotelu nijesu shvatili ozbiljnost upozorenja da se pojavio dim u sobama i da nakon toga nijesu adektvatno reagovali.</s><s>“Kula Damjanova” nakon požara, Foto: Mrkulić Meca</s><s>“Nije istina da u trenutku požara nikog nije bilo u hotelu.</s><s>Pored osoblja bilo je i više desetina djece koja su se spremala za ručak.</s><s>Pojedinci od osoblja nijesu shvatili ozbiljnost upozorenja da se pojavio dim u sobama na drugom spratu niti su reagovali nakon drugog poziva da nešto gori”, rekao je jedan od roditelja za FOS.</s><s>“Najbrži su se na licu mjesta pojavili organizatori, treneri i uprava FK Starog Aerodroma koji su evakuisali cijeli hotel u kome je boravilo 72 mališana njihove škole”, kaže otac jednog od mališana koji je boravio u Plavu i dodaje da njihov napor da lokalizuju požar nije uspio, a krajnjim naporima su uspjeli da djelimično sačuvaju dio stvari mališana.</s>
<s>ODLOMAK IZ SLAVNE ISTORIJE BRATSTVA HYSENAJ (HOTI)</s><s>* Braca Emro i Iso Hysenaj (Hoti) su nadaleko cuveni ne samo u okviru svoga plemena vec sa svojim potomstvom i na nivou albanskog naroda i njegove slavne istorije.</s><s>Emro Hysenaj je bio hrabri i cvrsti brdjanin potomak Djok Dedin, nimalo mu nije smetalo da se nametne kao autoritet u svom bratstvu i sire iako je bio hrom. * Njegov brat Iso takodje je bio hrabar covjek, od rijeci i povjerenja.</s><s>Ranili su ga brastvenici drugog prezimena Hoti bez osnova i iz ljubomore , a jedna od tri njegove sestre je ranila trojicu iz tog plemena Hoti koji su joj ranili brata. * Iso je ostavio dva sina Rustema i Etema.</s><s>Oba ova sina Isova – (Rustem Isov i Etem Isov) su poginuli u boj na Noksice kao sehidi.</s><s>Rustem Iso je je bio clan Komiteta za odbranu Plava, zajedno sa Jakup Ferijem, Husein Begom i Mula Jahom ( Jahjom efendijom). * Rustem Isov (Isa) je ostavio tri sina : Meda, Sejda i Malju. * Medo je poginuo kod kule Ferovica pomazuci Hasu Ferovicu u borbi protiv nizama.</s><s>Nije ostavio evljada.</s><s>Sejdo je ostavio sina Nasa.</s><s>Malja je ostavio sina Eta. * Drugi sin Isov ( Etem Isov) imao je jednoga sina Alja Etovoga (Etemovoga).</s><s>Aljo Etov je takodje bio ljudina i cestiti covjek kojeg svi svi uvazavali i repsektovali, a kada je preselio na bolji svijet njegovi savremenici su ostavili rijec: ka dek lulja e ketij katunit (umro je cvijet ovog sela).</s><s>Aljo Etov je ostavio od potopmstva samo jednu kcerku Bahtu koja se pominje po dobroti postenju i svom imanu. * Emro, Iso, Murat, Fero i Ferat su bili braca bratsva Hysenaj (Hoti).</s><s>Neka je rahmet plemenitim dusama njihovim i njihovog potomstva koji su preselili na Ahiret.</s><s>El Fatiha.</s>
<s>Poslije zemljotresa nista vise nece biti kao prije</s><s>Zemljotres koji je zadesio Plav i okolinu u četvrtak, 4. januara 2018.godine, u 11:46 časova, iako bez ljudskih žrtava, ostaviće trajan žig kojeg će se svaka individua sjećati do groba.</s><s>Prosto je za ne vjerovati da jedan tako snažan zemljotres ipak ne dovede do ljudskih žrtava, iako je šteta velika i neizmjerljiva.</s><s>Jučer i danas smo svjedoci neprimjerenih izjava pojedinaca preko sredstava informisanja da narod očekuje pomoć ne samo od Države nego i od Dijaspore, kako bi se sanirala pričinjena materijalna šteta.</s><s>Međutim, u svemu ovome što nam se dogodilo niko ne spominje niti procjenjuje strah i pretrpljene bolove koje je narod doživio ovako jakim zemljotresom, od kojeg su se kuće na očigled članova svake obitelji drmale i tresle iz jedne strane u drugu, pri čemu su se lomili dimnjaci sa krovova i crijep, pucali zidovi i lomili se predmeti pokućanstva.</s><s>Svjedoci smo da niko živi danas ne pamti zemljotres ovakvih razmjera i strahota, kakav nam se dogodio u Plavu pa i Gusinju, međutim kod naroda postoji skepsa da će Država Crna Gora kojoj pripadamo uraditi bilo šta značajnije, da se narodu u ovakvim slučajevima pomogne na adekvatan način i da mu se ulije vjera da neko uz njega postoji kada mu je najteže.</s><s>Narod Plava i Gusinja je u stresu poslije ovako razornog zemljotresa, stariji su prinuđeni da noći i dane provode u razdrmanim kućama sa svojom nejači, bez nade i garancije hoće li živi dočekati sjutra i naredne dane koji dolaze.</s><s>Kažu da su se neki ministri okupili u Plavu, svako se pita koje vajde ima narod od njihovog prisustva, ako mu se ne izađe u susret i ako mu se ne nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta, posebno naknada za strah i stres koji je svaki žitelj dozivio.</s><s>A kada su naknade štete u pitanju, narod ima u cjelosti negativno iskustvo od ranije, kada su samo pojedini ljudi ove kotline nastanjene većinskim islamskim življem, dobijali jedan par čizama pri većim poplavama koje su odnosile livade i njive, ili kada je narodu isplaćivana naknada od poplava za odnijete parcele površine 20 (dvadeset) i više ari, u iznosu od 100 (što) eura.</s><s>Sadašnje akcije koje se sprovode od strane nadležnih, dva dana nakon ovog zemljotresa su u najmanju ruku neozbiljne i bez ikakvog efekta.</s><s>Krizni štabovi i komisije su istoga dana mogli da saopšte stvarno stanje, a Država da odmah intervenise i da objavi svoju odluku sa kojim iznosom interventno pomaže svoje ugrožene državljane.</s><s>Posebno će narod boljeti, ako se narednih dana bude selektivno postupalo po sistemu nekom majka a nekom maćeha, pa se jednima uradi ili sanira oštećena kuća od zemljotresa, a drugima se nimalo ne izađe u susret.</s><s>Ovaj kraj pretezno nastanjem pripadnicima dini islama, zahvalan je Stvoritelju Svjetova na sve što mu On daruje, pa makar u pitanju bio i zemljotres.</s><s>Božje kuće džamije su dodatno napunjene i pune se nakon ove Božje strahote koja nam se dogodila, jer mladi ovoga prostora zaključuju da ih samo Bogobojaznost i dove upućene Allahu mogu spasiti od stradanja i nenadnih situacija.</s><s>Od države čiji su drzavljani ne očekuju ama baš ništa, jer je država Crna Gora decenijama unazad dokazala, da je za ovaj pitomi i vjerujući narod maćeha i da se prema njemu nemarno odnosi.</s><s>Puno pokvarenih ljudi sada zadovoljno trljaju ruke i vesele se što nam se ovo dogodilo, a ne i njima, zaboravljajući pri svemu tome na imerativnoj normi da valja postovati i saosjećati za drugima i susjedima, kao prema najbližem svom.</s><s>Allah će nam sa ovako razornim zemljotresom zbiti naše redove, uvećati nas iman i pojačati molitve u džamijama i po našim domovima. “Pomoć” u vidu gumenih čizama kao ranije, naknade od sto eura za dvadest ari odnijetog zemljišta od poplava i tome slično, sa prezirom odbijamo i od takvog se pomaganja odričemo.</s><s>Također se odričemo i od mini hidroelektrana koje bogatim investitorima omogućuju da budu još bogatiji, a da pri tom narod ovoga kraja ostane bec pijace, teničke i vode za navodnjavanje!</s><s>Snazni zemljotres nas je opomenuo i zaprijetio, ali nam je dao i kuveta da nastavimo dalje.</s><s>Žitelji Plava i okoline su živjeli jedan život prije zemljotresa, sada poslije njega žive drugi život.</s>
<s>“Motornim sankama uznemiravao divljač” – Dan</s><s>PLAV – Direktorka Nacionalnog parka „Prokletije“ Irma Pupović okrivila je svog prethodnika na čelu NP Enesa Dreškovića da je sa društvom na planini Bogićevica vozio motorne sanke i na taj način uznemirivao divljač.</s><s>Pupovićeva kaže da su Drešković i njegovo društvo sve to snimali i objavili na društvenim mrežama.– Iako je opšte poznato da nacionalni parkovi kao zaštićena dobra uživaju posebnu zaštitu, svjedoci smo, pogotovo posredstvom društvenih mreža, da se dešavaju postupci koji potpuno odstupaju od toga.</s><s>Naime, bivši direktor NP „Prokletije“ Enes Drešković je 21. decembra 2017. godine, kršeći Zakon o Nacionalnim parkovima Crne Gore, odveo grupu od 10 osoba koji su se u predjelu Bogićevice, sa sankama na motorni pogon, kretali po prvoj i drugoj zoni NP, čak i u rezervatu prirode „Hridsko jezero“, koji je zaštićena zona.</s><s>Time su direktno i grubo prekršili pravila ponašanja i zabrane koji važe u NP, uznemiravajući i ugrožavajući zaštićene životinjske vrste i one koje su u hibernaciji i odmoru (zimski san) – izazivanjem buke i galame, te snimanjem i fotografisanjem u privatne svrhe, bez odobrenja, kao i kačenjem slika i video-zapisa na društvenim mrežama.</s><s>Napravili su i neovlašćen ulazak u NP „Prokletije“, bez naknade, uz protivzakonito korišćenje znaka (logo) NP „Prokletije“ – istakla je Pupovićeva u saopštenju za javnost.</s><s>Ona je pojasnila da je tog dana bila službeno odsutna i da je, saznavši da su se u NP desile te nezakonite aktivnosti, dala je nalog Službi zaštite da se pomenuti slučaj ispita i preduzmu mjere i radnje u skladu sa zakonom, te da se o ovom slučaju izvijesti Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore zbog daljeg postupanja. – Službi sam naložila da obavijeste i republičkog inspektora za šumarstvo Hakiju Jasavića jer postoje indicije da je u ovom slučaju povrijeđen zakon iz domena koji ovaj inspektor pokriva, a NP će preduzeti sve zakonske mjere da stane na put svim radnjama i postupanjima koje narušavaju prirodni sklad ili harmoniju parka.</s><s>Posebnu težinu u ovom slučaju daje to što je u ove radnje umiješan bivši direktor, koji je i sadašnji radnik parka Enes Drešković – naglašava Pupovićeva.</s><s>Drešković je u telefonskom razgovoru za „Dan” rekao da neće da komentariše navode Pupovićeve, ali je kroz osmijeh odgovorio: „Bili smo u potrazi za letećim risom“, aludirajući na to kako je direktorica NP Prokletije nedavno balkanskog risa nazvala pticom.</s><s>Jasavić: Pozvan sam zbog sječe čamovih trupaca</s><s>Inspektor za šumarstvo Hakija Jasavić kaže da se u dopisu koji je primio putem elektronske pošte ne pominje nikakvo uznemiravanje divljači već sječa čamovih trupaca u privatnom posjedu, „tako da ne mogu da rastumačim o čemu se radi”. – Od Službe zaštite – nadzornika Orhana Musića dobio sam dopis u kom se kaže da im je direktorka Pupović naložila da izađu na teren i obiđu privatno imanje Ramadana Purišića, jer je nju upozorio Ruždija Šabović, privatni preduzetnik, da odatle treba da izvrši otpremu čamovih trupaca, te ako mu se ne izađe u susret da će on sam organizovati otpremu istih, što dakle nema veze sa „uznemiravanjem divljači”.</s><s>A što se tiče pitanja o uznemiravanju divljači, u Zakonu o nacionalnim parkovima nema izričite zabrane da tamo ne mogu motorne sanke, jedino da ne mogu po jezerima i da jačina motora nije veća od 10 KV.</s><s>Dakle, tu nema elemenata postupanja iz mojih nadležnosti.</s><s>A da bi se po tome postupalo potrebno je da iz NP legitimišu navodna lica, da od nadležnog vještaka zatraže da se utvrdi koje su to vrste divljači koje su se uznemirile, na koji način i u kojoj mjeri, i sve to nam dostave, zašta bi eventualno išla prekršajna ili krivična prijava.</s><s>U ovom dopisu od toga ništa nema, pa nikako ne mogu da shvatim zašto sam ja u tome svemu pomenut – kaže Jasavić.</s><s>Ne znam da li je ovde u pitanju neka vrsta komedije ili političkog prepucavanja, ali u tom domenu ne želim da dajem nikakav komentar.</s><s>Želim samo da naglasim, da je malo čudno i veoma simptomatično NAŽALOST, nečije PREPUCAVANJE koje nikome ne ide u korist.</s><s>Ni Plavu ni Gusinju, kao ni tom dobronamernom narodu, velikim i iskrenim domaćinima.</s><s>Želim da Vam bar malo pomognem u smirivanju tenzija i naglasim da sam sticajem okolnosti JA lično obišao na više kontinenata nacionalne parkove, i u istim vozili baš takve iste MOTORNE SANKE-SNOWMOBILE.</s><s>Nigde nismo imali nikakvih problema, čak smo od tih istih Nacionalnih Parkova iznajmljivali sanke uz novčanu nadoknadu i naravno u obavezi bili platiti polisu osiguranja za vrstu i tip staze koju smo vozili u tim istim NACIONALNIM PARKOVIMA.</s><s>Kod njih su sve staze i trase obeležene bojama: Žuta, Crvena, Plava, Zelena i Crna, a kontrola koju stazu koriste vozači sanki vrše se putem GPS praćenja sanke koju smo iznajmili, pa tako ako smo na samom početku RENT-a platili polisu osiguranja za Crvenu trasu, a u samom parku koristili terene koji su u kategoriji ZELENA ili CRNA onda se mora i doplatiti veća premija itd....</s><s>Stoga ljudi moji dragi nemojte na ovakvim situacijama skupljati POLITIČKE POENE.</s><s>Politika u skupštini i parlamentu.</s><s>Lično pozivam gospodju Pupović da se pridruži zajedničkom druženju i vožnji u tom predivnom parku.</s><s>Kroz druženje i upoznavanje parka i naš prelepi kraj promovišemo na pravi način, svi zajednički i SHVATITE jednu stvar “Samo smo zajedno jaki” Srdačan pozdrav i sve najlepše Vam želim od srca Radojko Dašić</s><s>Neka ne brabunjaju ti sto se prave duhoviti taj covjek nosi tovarima sijena i hrani sam od svoga dzepa zivotinje po planinama bolje pozabavite se svojima stvarima a ne postacinjite i ne bacajte ljagu na postene ljude.</s>
<s>KRATKA RAMAZANSKA PRICA</s><s>Autor: Ibrahim HusejnovicSveta uputa Kur’an nas o mnogo cemu lijepom i poucnom uci, izmedju ostalog kako da postupamo, sta da radimo, sta da izbjegavamo itsl.</s><s>Ali jedna njegova sura ( jedno poglavlje) naglasava da je Stvoritelj htio svi bi ljudi bili vjernici i sledbenicima bi nas jedne vjere ucinio.</s><s>Medjutim On nas je ucinio razlicitima kako po izgledu, znanju, boji koze, vjerovanju...., kako bismo u mnostvu ljudskoga roda prepoznavali dobre i plemenite osobe, a izbjegavali one druge koji nijesu sa takvim karakternim svojstvima i osobinama.</s><s>U ovoj ramazanskoj prici, 01. juna 2017. godine, sestog dana svetog mjeseca Ramazana, Vasu paznju zelim skrenuti na jednog dikacara i divnu osobu iz mog bratstva i moje uze rodbine – Adema Ada Huseinovica( citajte Adema Hoti-a), vlasnika stranice Hoti, nastanjenog od skorije u gradu Tivtu, gdje stvara uslove za bolji i sigurniji zivot, radeci u svojoj struci.</s><s>Ovaj mladi efendija, rodjen 1990.godine u Plavu, kao da je rodjen za poslove u turizmu, jako je sarmantan i komunikativan, vise lici na svedjane ili njemce, nipas je cuvenog plemena Dreica iz Pepica, a zet je jos cuvenijih Preljvukaja iz sela Martinaj kod Plava.</s><s>Od skorije je zaplovio u bracne vode sa lijepom i cestitom Fatjonom, spreman da sa njom zivi u pravoj harmoniji i slozi, i da sa njom dobije hairli evljad i da zajedno ostaraju.</s><s>Mladi Ado Hoti, rodjen 1990.godine u Plavu, do diplome konobara je dosao 2007.godine, a tri godine kasnije kada mu je bilo 20 ljeta stekao je zvanje tehnicara usluzivanja.</s><s>Pored navedenog, vrsni je poznavalac kulinarskih poslova.</s><s>Njegova manekenska figura i odgovoran odnos prema poslu kojim se bavi, jak su preduslov i adut da se za njega bukvalno svi otimaju i traze ga da bude dio njihovog tima.</s><s>Ovaj put se on ipak opredijeljio da svoju karijeru i zaposlenje ostvaruje u primorskom gradu Tivtu, nadaleko poznatom po Porte Montenegru i velikom broju turista koji posjecuju ovu opstinu.</s><s>Ranije je sluzbovao u Srednjoj skoli u Plavu i u dalekom Teksasu (USA), svuda ostvaljajuci snazan utisak i povjerenje.</s><s>Cuvena turisticka destinacija Tivta je dostupna sa svake strane, preko kopna , mora i vazduha.</s><s>Onima sa dubljim dzepom iz vecih gradova do Tivta, omoguceno je da avio prevozom brze i lakse stignu do ove nadaleko cuvene destinacije.</s><s>Nije iskljuceno da cete tamo sresti ljubaznog turisticnkog poslenika Adema Ada Hotia ( na slici), koji ce tako vas boravak uciniti ljepsim i prijatnijim.</s>
<s>KAKO TI JE ZDRAVLJE? – DOBRO JE, EVO GA U KESU!</s><s>Puno je plemenitih i za dugo sjecanje rahmetlija koji su preselili na drugi Svijet, a na ovaj za vrijeme svog dunjacluckog zivota, ostavili lijepa djela, sale, izreke i mudrost.</s><s>Jedan od takvih je i nas nikad zaboravljeni rahmetlija Dzafer Ahmemulic iz Zavrsa, koji je zivjeo zivotom dostojnim covjeka i pravog muslimana.</s><s>Sve lijepe manire zivota i ophodjenja je bio naslijedio od svojih roditelja Hama i Pase, neka je rahmet dusama njihovim smirenim i plemenitim.</s><s>Dzafer je u braku sa svojom izabranicom i hanumom Hakom porodio tri sina i kcerku, evljad kojeg bi svaki roditelj mogao da pozeli.</s><s>Zajedno smo druzili sa ovom porodicom u selu Zavrsu, prijateljski se i siktilje ophodili, onako kako to Alah od nas trazi i Njegov miljenik i poslanik Muhammed a.s. Ranija posijela koja smo naizmjenicno obavljali po komsiluku u ovom selu, poput drugih posednika u Ljugi plavskogusinskoj, bila su bolja, sadrzajnija i ljepsa od danasnjih svadbi.</s><s>Bilo je puno raznih igara i sala, koje nikoga nijesu povredjivale vec samo uveseljavale prisutne i cinile ih veselim, vedrim i nasmijanim.</s><s>Tokom radne sezone je svako bio preokupiran svojim poslovima i obavezama, ali je i nakon zavrsetka svih tih poslova ostajalo dovoljno vremena za okupljanja i posednike po kucama naizmjenicno, koji ce ostati da se pamte po svom kvalitetu, sadrzaju i prisnosti.</s><s>Rahmetliju Dzafera je krasila izuzetna mudrost, a sa kratkim kazivanjem i saopstenjem je mogao puno i sadrzajno da saopsti.</s><s>Bio je omiljen u svom drustvu kojeg je imao u izobilju jer je po struci bio majstor.</s><s>Ucestvovao je na restauraciji Stare dzamije u Plavu prije nekoliko decenija, a rad i majstorisanje sa drvetom su mu posebno bili omiljeni.</s><s>Kako dunjalucko vrijeme zna da oponasa obicnog lopova, jer se tako na brzinu iskrade iz nasih zivota i uvede nas u starost, to je i pomenuti rahmetlija poceo pri kraju da mali sa majstorskim i drugim poslovima, prepustajuci svom cestitom evljadu da nastave tamo gdje je on stao.</s><s>Znajuci dobro moju rahmetli majku da je isto tako duhovita, cesto je voleo po nesto da ju priupita, da se nasale i analiziraju pojedine dogadjaje iz okruzenja i sire.</s><s>Teme bi bile razlicite, a ishod razgovora i prica takav da bi svojom duhovitoscu i smislom za humor nasmijali do suza prisutne.</s><s>Kako im je zdravlje iz ljeta u ljeto pocelo da slabi i da popusta, poceli su svoju pricu da usmjeravaju u pravcu svog lijecenja i tableta koje im se prepisuju.</s><s>Jednom ce prilikom rahmetli Dzafer pitati moju rahmetli majku Nailju kako je njeno junacko zdravlje, pa iako je znao da je bolesna, ocekivao je da ce cuti neki biser od nje.</s><s>Odgovorila je da joj je dobro i da joj se nalazi u kesi, pokazujuci mu punu kesu sa ljekovima.</s><s>Pri kasnijim susretima sa njom, on bi se slatko nasmijao i samo bi joj rekao da zna kakvo joj je zdravlje i dje ga cuva.</s><s>Molimo Uzvisenog Stvoritelja Nebesa i Zemlje da im se smiluje, oprosti im grijehe i uvede ih u dzennet, amin.</s>
<s>Zene proslavile 8Mart u Njujorku</s><s>Njujork – Nekoliko stotina zena se okupilo 9 Marta u Njujorku kako bi proslavile svoj praznik 8Mart.</s><s>Svecanost je uprilicena u poznatom restoranu “Riccardo’s” u organizaciji Dzaka Radoncic-a i voditeljice programa Kumrije Koljenovic.</s><s>Nekoliko stotina zena je uzivalo u veseloj atmosferi bez svoje jace polovine,za koje je priredjena vecera, pice i muzicka iznenadjenja vrsnih pjevaca.</s><s>Voditeljica programa je u uvodnom dijelu naglasila znacaj 8 marta i izrecitovala nekoliko stihova iz svojeg repertoara poslije cega je uslijedilo druzenje i veselje.</s><s>Ovogodisnja proslava praznika zena se odvijala u znaku Jubileja jer je 10 godina kako se ova manifestacija odrzava svake godine i koja je prerasla u tradicionalna desavanja nase zajednice u dijaspori.</s><s>S’obzirom da se zene smatraju svogdje u svijetu pa tako i u nasoj zajednici kao glavnim faktorom za uspjesnu porodicu i drustvo i iz postovanja prema njima, one imaju jaku podrsku muskog svijeta u nasoj zajednici za odrzavanje ove manifestacije, sto to pokazuju kroz razno sponzorstvo i podrsku.</s><s>Kako je proslava zenskog prazika uzela maha i stekla popularnost iz godine u godinu, tako se sve vise moze vidjeti ucesnica proslave iz drugih zajednica u okruzenju.</s><s>Redakcija Gusinje-info zeli svim pripadnicama ljepseg pola praznicne trenutke i u ostalim danima u godini.</s>
<s>Odrzan sastanak privremenog Odbora IZ i KC PG u Njujorku</s><s>U hladnim prostorijama “Alipasine Dzamije” u Njujorku, prosle subote je odrzana informativna sjednica dzematlija koju je sazvao privremeni Odbor IZ Plav-Gusinje.</s><s>Skupu je prisustvovalo preko 200 ljudi iz nase zajednice, zabrinuti za nastale probleme u IZ Plav-Gusinje u Njujorku.</s><s>S’obzirom da je u toku sudski postupak protiv clanova (kako tvrde) nelegalnog tj. postojeceg Odbora IZ i KC PG, za odrzavanje ove sjednice predhodilo je angazovanje advokatskog zastupnika privremenog odbora, kako bi otklonio prepreke odrzavanja skupa, koje je tuzena strana svojeg advokatskog zastupnika ispostavilo se obavijestila, da ce prostorije “Alipasine Dzamije” 27.</s><s>Februara biti zauzete “zbog smrtnog slucaja u familiji Koljenovic”.</s><s>Sastanak je prosao u relativno dobroj atmosferi i predsjedavajuci sjednice su iznijeli svoje izlaganje i stavove prisutnim dzematlijama i upoznali ih o trenutnom stanju u IZ Plav-Gusinje.</s><s>Na prijedlog jednog od prisutnih dzematlija za prevazilazenje postojecih nesuglasica u IZPG, jednoglasno je usvojen predlog za odrzavanje nove izborne Skupstine u doglednom vremenu.</s><s>Privremeni odbor se obavezao da ce teren za novu izbornu Skupstinu pripremiti na nacin, kako bi se omogucili fer izbori tj. angazovanjem najveceg broja clanova IZ i Kulturnog Centra Plav-Gusinje u Njujorku.</s>
<s>Uklanja bol, skida kile, čisti tijelo i njeguje kožu...</s>
<s>50 godina trpeo užasne migrene: Deka (77) pronašao neverovatan lek za glavobolju!</s><s>“Ne znam da li možete da verujete, ali ja se osećam kao druga osoba!</s><s>Odličan je osećaj kad dođem kući, a ne moram da mislim o uzimanju lekova!”, kaže Kolin i dodaje da ne zna koliko će “mirovanje” migrena trajati.</s>
<s>Gusinjski dio Prokletija oduševljava na hiljade posjetilaca</s><s>On dodaje, da je prije nekoliko dana boravio u Istanbulu – i u razgovoru sa nekoliko novinara dvije turske TV kuće saznao, da u maju naredne godine dolaze u Gusinju, da bi uradili dvije TV reportaže o Prokletijama i njihovim prirodnim biserima kao što su Oko Skakavice, Vodopad i kanjon Grlja, Alipašini izvori, doline Ropojana i Grebaje, najviši vrh u Crnoj Gori „Zla Kolata 2.534 mnv), i drugim prirodnim draguljima kao što su pećine, „šuplja vrata“ „Lednik u Kotlovima“ nedaleko od doline Grebaje, najvišoj stijeni u Evropi zvanoj „Koplje“ i drugim prirodnim sadržajima.</s><s>-Moj prijatelj, poznti turski novinar Jilmaz Selim, je kazao da će njegova reportaža o Prokletijama poslužiti kao promocija i afirmacija jednog od njtajanstvenijih krajeva Balkana i Evrope, i animirati ljubitelje prirode da obavezno dodju i dožive prirodne ljepote na najbolji mogći način, kazao je na kraju Gruda.</s>
<s>Policija u zasjedi uhvatila gradjanina Albanije u krijumcarenju droge preko Vusanja</s><s>U džaku je pronađena pvc kesa sa sadržajem suve biljne materije tamnozelene boje za koju se sumnja da je opojna droga marihuana tipa skank, težine 10.770 grama”, navodi se u saopštenju.</s><s>Kako iz UP navode, F.B. je lišen slobode.</s><s>O događaju je obaviješten državni tužilac u Višem džavnom tužilaštvu u Bijelom Polju. ”Kriminalistička obrada upućuje na sumnju da je F.B. prokrijumčario skank u Crnu Goru radi dalje prodaje.</s><s>Osumnjičeni F.B. je uz krivičnu prijavu priveden nadležnom tužiocu, zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja, držanje i stavjanje u promet opojnih droga”, zaključuje se u saopštenju.</s><s>Skank je upućen Forenzičkom centru radi vještačenja.</s>
<s>Povodom komentara</s><s>„Svakako da je najmjerodavniji sud – čitalaca u bilo kojoj prilici kad je u pitanju vjerodostojnost jednog naslova ili teksta.</s><s>U to nema sumnje, i to treba maksimalno poštovati.</s><s>Medjutim, tekst o ovom slučaju prije objavljivanja na portalu „Gusinje – Info,com“ objavili su „Dan“ i druge dnevne novine i portali.</s><s>Ja sam potom preuzeo samo izjavu gospodina Zuvdije Zuvda Bajraktarevića, koji je snimio detalj zaštitne ograde i doslovce kazao „...</s><s>Kad sam prišao vodopadu, šokirao sam se onim što sam ugledao...“.</s><s>I ništa nijesam dodao niti oduzeo.</s><s>Medjutim, obzirom da sam teško obolio, da sam prosto vezan za bolesničku postelju i slabo se krećem, to mnoge podatke od sagovornika dobijam u telefonskom razgovoru ili putem MEJLA, dobio sam i ove podatke od sagovornika, što nije sporno.</s><s>Sporno je, što ja lično nijesam mogao da odem do vodopada i uvjerim se na licu mjesta.</s><s>Tačno je da su prije izvjesnog vremena bile nezapamćene poplave praćene olujnim vjetrom, najvjerovatnije je da su one posljedica rušenja jednog dijela zaštitne ograde.</s><s>Ni to nije sporno.</s><s>Sporno je što sam se na tapetu pozitivne kritike našao samo ja, što ja kao iskusan novinar objeručke pihvatam.</s><s>Ne prihvatam da je za objavljeni tekst kriv moj urednik gospodin Safet Koljenović, koji svoj dio posla, vjerovali ili ne, obavlja rutinski, kvalitetno, bolje rečeno akademski.</s><s>Čovjek nije htio da provjerava moju vijst jer mi vjeruje, znajući da se ovim poslom bavim punih 40 godina možda i više.</s><s>Osjetio je gospodin Koljenović, da je ovaj moj tekst o zaštitnoj ogradi više poruka nego kritika.</s><s>Ni to nije sporno.</s><s>Ali, me čudi, da ima i „onih“ osoba koje žele da me i na ovaj način diskredituju, sprdaju se mojim imenom, spominjući moj nadimak, čime žele da na neki način omalovaže sve u jednom trenutku – i moj četvorodecenijski rad u novinarstvu, potru sve zasluge o pisanju o Gusinju i Plavu, ne znajući da sam bio i ostao „svjedok vremena u kome sam živio i radio“.</s><s>Dragi moji uvaženi čitaoci, drugari, prijatelji, poznanici.</s><s>Vi ste, kako sam rekao u početku „NAJMJERODAVNIJI SUD“ Ako, VI ne prihvatite tekst, tu teksta nema, to je zlatno novinarsko pravilo.</s><s>I, tu nema mrdanja.</s><s>Obzirom da je novinar „sekretar doba i vremena u kome živi“, da je stalno „Dežurni krivac“, da je ovo „Hljeb sa 17 kora“ – i mnogo što šta, želim ovom prilikom da se IZVINIM za GREŠKU za koju u drugom smislu te riječi nijesam kriv –jer nijesam htio da prenesem „LAŽ“ kako su to mnogi u svojim komentarima pokušali da nametnu – nego da sa porukom zaštitim sve vrijednosti koje Gusinje čine ljepšim i prepoznatljivim.</s><s>Mogu da Vam kažem, da skoro svaki dan ima onih neodgovornih, bezobzirnih – koji skrnave, saobraćajnu i turističku signalizaciju, komunalni mobilijar, sportske rekvizite, ruiniraju turističke objekte i druge sadržaje.</s><s>Ja, i o tome pišem.</s><s>Ali, sve za dobro Gusinja i okoline, ovih poštenih GORŠTAKA.</s>
<s>Glavna→Kolumne→Ibrahim Huseinovic→SEHIDI I PRVACI POPUT JAKUPA FERRIA I ALI PASE CE SE VJECITO SLAVITI</s><s>Oznacenje groba nacionalnom heroju Jakup Ferri-u od strane njegove porodice 01.08.2016.godine je jedan prikladan i odvazan cin i nesto sto je vec davno trebalo da se dogodi i realizuje.</s><s>Kad ovo kazem ne mislim samo na njegovu porodicu, vec na opstinu Plav koja je morala da iznadje nacina i mogucnosti da jednom svom velikanu i heroju iz teskih proslih vremena podigne neko spomen obiljezje, koje bi mladim pokolenjima sluzilo kao istoriski spomenik i jedno svjedocenje na burnu istoriju i trvenja koja su se desavala na ovim prostorima.</s><s>To je nazalost izostalo, kao sto je izostalo i angazovanje Drzava Albanije i Kosova da nesto vise u tom pravcu ucine i preduzmu.</s><s>Nije primjereno da se junacka glava jednog velikana i narodnog heroja drzi kao trofej u crnogorskom nacionalnom muzeju na Cetinju, prema nezvanicnim saznanjima.</s><s>Takodje je degutantno voditi danas raspravu ciji je Jakup Fero bio, plavski, svealbanski, svebosnjacki...</s><s>Takve debate i saopstenja u tom smislu samo bi nas povele u pogresnom pravcu, a da je Jakup Ferri ziv, on sigurno ne bi dozvolio rasprave u tom fonu vec bi se zalozio i trazio bi jedinstvo naroda, bas onakvo kakvo je bilo u njegovo vrijeme, bez kojeg i ne bi bilo uspjeha u boju na Noksicu niti u drugim bojevima i nedacama.</s><s>Potomci legendarnog sehida Jakupa Ferria nikada ne bi bili akademici, doktori nauka i magistri da su kojim slucajem ostali u Plavu i Gusinju, koja drevna mjesta crnogorska vlast drzi u punoj izolaciji, ekonomskom i svakom drugom beznadju i bezperspektivnosti.</s><s>Mladi sa ovih prostora bolji zivot grade u stranim drzavama i tamo se dokazuju i afirmisu u svakom pogledu.</s><s>Cinjenica je da se vecina naroda ove drevne Ljuge osjeca Bosnjacima, koji tako casno i vjerno cuvaju svoju svetu vjeru dini Islam, svoje adete, kulturu, tradiciju...</s><s>Ti i takvi Bosnjaci plavskogusinjske Ljuge nikada nijesu sporili svoje Ilirsko porijeklo, a svaki pokusaj pokrstavanja nad njima od strane crnogorskih vlasti u proslosti, ostajao je uzaludan i bez ikakvog efekta.</s><s>Jakup Ferri kao nacionalni heroj ne moze a da ne pripada svima u Ljugi plavskogusinjskoj i sire, jer je boj na Noksice bio ne samo odbrana Plava i Gusinja vec i albanske teritorije.</s><s>Radi se o opste poznatim cinjenicama da je Prizrenska liga usmjerava tok i odbranu ovih krajeva koji su nepravedno odlukama Berlinskog kongresa pripojeni Crnoj Gori.</s><s>Jakup Feri i njegovi saborci su se borili za odbranu svog vatana, svoje nejaci, teritorije, dini Islama i za sprecavanje cijepanja i pljackanja albanskih teritorija.</s><s>On u ovaj ljuti boj nije poginuo sa svojim saborcima i istomisljenicima kao Jakob vec kao Jakup.</s><s>Kao sto je on pripadnik svete vjere dini Islama, do koje mu je sigurno bilo mnogo stalo, isto tako su i vecina Albanaca Albanije i Kosova te iste njegove vjere.</s><s>Od te vjerske dimenzije niko ne valja da bjezi ili da ju minimizira, to moze biti samo manir onih koji ne vjeruju i koji sebe dozivljavaju ateistima.</s><s>Pripadnici mog Albanskog naroda su voljom Stvoritelja u vise vjera tj.religija rasporedjeni i svako svoju religiju valja da postuje i da cijeni i uvazava vjerske razlicitosti, kako bi se i kao Nacija bilo uspjesno i na zeljenom nivou.</s><s>Oni, koji se u Plavu i Gusinju osjecaju danas Bosnjacima je njihovo neotudjivo pravo da se osjecaju po sopstvenom osjecaju i zelji i niko nema pravo da im sa strane tumaci ko si i od koga su.</s><s>Cinjenica je da je ovaj narod puno krvario i patio, prolazeci ne jedan boj Noksicki, vec na stotine takvih bojeva i golemih barijera.</s><s>Niko nema pravo da im iz duse otima Jakupa Ferri-a, jer su svi oni ponaosob po jedan Jakup Ferri, bez ikakve patetike i lazne skromnosti.</s><s>Jakup Ferri se mora detaljno prouciti i analizirati ne samo sa nacionalnog vec i sa vjerskog aspekta.</s><s>Svaki drugaciji pristup i analiza Jakupovog djela i djela njegovih saboraca, ne vodi u pravcu istine i rasvjetljavanja pravog cinjenicnog stanja.</s><s>Konacni sud o istoriji Plava i Gusinja terba da dadnu ljudi od nekoliko struka, jer nije dovoljno rasvijetliti nacionalnu a zapostaviti vjersku komponentu, koja je za ljude vjernike jako relevantna .</s><s>Narod Ljuge plavskogusinjske bi morao danas da puno vise zbije svoje redove, bas onako kako su to cinili nasi pretci, te da izaberu svoju vlast i da smo sami svoji gazde, a ne da se vlast formira sa prosrpskim strankama koje nas blokiraju u mnogo cemu, pa i u samom uredjivanju i izgradnji spomen obiljezja nasim sehidima i prvacima poput Jakupa Ferria, Ali Pase i drugih.</s><s>Drzava Albanija i njeno rukovodstvo bi trebali da se daleko snaznije ukljuce u rjesavanju nerijesenog statusa Jakupa Ferria i Ali Pase Gusinjskog, te da prema stanovnicima Ljuge gledaju sa puno vise simpatija i da ih ekonomski i na druge nacine pomazu i podrzavaju.</s><s>Sehidi i prvaci kao sto su dvojiva pomenutih prvaka su od Allaha blagoslovljeni da se za njih svi otimaju, da ih vole i vjecito slave.</s><s>Neka im je rahmet i vjecita slava.</s>
<s>Amerikanci zabrinuti zbog izbornih rezultata</s><s>Predizborni govor mržnje mogao bi imati dugoročne posljedice na američku političku kulturu i civilizacijske norme.</s><s>Veliki broj Amerikanaca zabrinut je zbog atmosfere stvorene oko predsjedničkih izbora.</s><s>Kampanja se vodila daleko izvan uobičajenih normi političkog diskursa.</s><s>Neki vjeruju kako bi upravo to moglo ostaviti dugoročne posljedice na američku demokratiju.</s><s>“Bila bi katastrofa ako ona pobijedi.</s><s>Njena politika uništila bi ovu zemlju”, kaže pristalica republikanskog kandidata Donalda Trumpa.</s><s>A ovako stvari vidi pristalica Hillary Clinton:</s><s>“Cjelokupna ekonomska infrastruktura bi se urušila, međunarodni odnosi bili bi uništeni.</s><s>Ako on pobijedi, to bi bila propast ove države.”</s><s>Ružne sile</s><s>Iz boce su puštene neke ružne sile: rasizam, mizoginija i ksenofobija.</s><s>“O tome se uvijek diskretno govorilo, ali Trump je to ovaj put stavio u centar pažnje.</s><s>Baš se nimalo nije ustezao.</s><s>Sada je to centralna tema i to je u potpunosti promijenilo način na koji govorimo o politici, i to ne nabolje”, ističe David Damore, profesor Univerziteta u Nevadi.</s><s>Trump je, s druge strane, vrijeđao žene, Latinoamerikance i brojne druge grupe.</s><s>Rekao je kako će prihvatiti rezultate izbora samo u slučaju njegove pobjede i te zaprijetio hapšenjem Hillary Clinton.</s><s>Požari i grafiti</s><s>U Mississippiju je zapaljena jedna afroamerička crkva, a potom obilježena grafitom u korist Trumpa.</s><s>Hispanoamerikanci i muslimani tvrde kako su se našli na meti napada Trumpovih pristalica, a novinari Jevreji iskusili govor mržnje na Twitteru.</s><s>“Korisnici Twittera koji se predstavljaju kao Trumpove pristalice pravili su montaže nekih novinara kao da su žrtve holokausta u koncentracionim logorima.</s><s>Širili su i razne karikature, nalik onima iz nacističke propagande.</s><s>Ti rasisti su vjerovali da su ljudi koje su tim putem napali Jevreji”, kaže Jonathan Greenblatt iz Antidefamacijske lige.</s><s>Poput duha iz boce, govor mržnje koji je oslobođen ne može se tek tako vratiti.</s>
<s>Recept od BIJELOG LUKA koji će ispeglati vaše bore za 7 dana!</s>
<s>Udarila u drvo pa nastavila da vozi sa stablom od 4,5 m</s><s>U saveznoj državi Illinois dogodila se nesvakidašnja saobraćajna nezgoda, u kojoj na sreću niko nije stradao – osim jednog drveta.</s><s>Policija iz gradića Roselle zaustavila je i privela pijanu ženu iz čijeg automobila je štrčalo stablo u koje je udarila kada je izgubila kontorlu nad vozilom.</s>
<s>Kolumna posvecena rahm.</s><s>Salic Ramu zvanom Colji</s><s>Dana 27. maja ( u petak) 2016.godine na bolji Svijet je preselio Salic Ramo kojeg smo od milja zvali Colja u 62. godini zivota.</s><s>Bio je zet Redzepagica i sa svojom izabranicom je porodio sina i kcerku.</s><s>Kcerka mu zivi u USA udata je za jednog Hodzica iz Gusinja i ima porod, dok mu je sin neozenjen i radi pri Vojsci CG u Podgorici i Danilovgradu.</s><s>Salic Ramo je sa svojom suprugom radio dugo vremena kao dipl.pravnik u aluminiski kombinat Podgorica, prije godinu dvije dana je otisao u penziju i odlucio da pravi kucu na svom imanju u selo Skic u blizini Plava.</s><s>Lijepu porodicnu kucu sa kvalitetnim planom je bio skoro da zavrsi, ali nije imao vise dana i mogucnosti da doceka da se u nju udomi kao penzioner i da u istoj u miru provodi penzionerske dane.</s><s>Njegovu smrt je prouzrokovao srcani udar, iako su ga istog dana otpustili iz bolnice nakon sto je osjetio tegobe, a on dusu dao samo sto je preturio kucni prag bratske kuce.</s><s>Salic Ramo zvani Colja je bio moj skolski drug iz srednje skole u Plavu, gdje smo svi u to vrijeme bitku bili da opstanemo u skolovanju, buduci da je u to vrijeme (70. do 80. godina proslog vijeka) srednjom skolom u Plavu ‘harala’ grupa neprincipijelnih vaspitaca koji su smatrali da djeca islamske konfesije ne treba da se skoluju niti da zavrsavaju razrede, a da to pravo pripada samo njihovoj djeci.</s><s>Cak su nas i tjelesno kaznjavali i punazini nase omladine onemogucavali da se redovno skoluju, zbog cega su mladi Plava i Gusinja isli po Bosni i Kosovu i tamo zavrsavali srednje skole i fakultete.</s><s>Zbog svega toga je bila uvedena Prinudna Uprava u srednjoj skoli u Plavu od strane opstinskog Komiteta Plav na cijem je celu bio ef.</s><s>Ibrahim Rekovic, koja je trajala najmanje godinu dana, cilj iste je bio da se uspostave skladni medjuljudski odnosi u toj Ustanovi i da se postuje Zakon koji je bio povredjivan na stetu ucenika.</s><s>Salic Ramo ostace upamcen i po tome sto je bio veoma cvrt i ponosit momak koji nije dozvoljavao da ga njegovi vaspitaci samaraju bez povoda, sto su inace mnogim drugim ucenicima cinili, a za ucinjeno nijesu nikom polagali racune.</s><s>Kada je jednom prilikom jedan profesor hteo da ga mucki osamari, on ga upozorio da dobro vodi racuna smije li ga udariti i da mu se to nece isplatiti, nakon cega je njegov ‘vaspitac’ odustao jer je shvatio da je djavo salu odnio.</s><s>Nakon toga ram. nas dragi Colja ide u Orahovac sa jos svojih nekoliko drugova i tamo maturira srednju skolu gimnaziju.</s><s>Familiji i bratsvu Salic ostaje kao utjeha sto su ga takvog imali, jer je sluzio na ponos ne samo svom bratstvu nego uopste gradu Plavu odakle je ponikao.</s><s>Pokop imenovanog je izvrsen na porodicnom mezarju u selo Skic; el fatiha.</s><s>Svi smo Allahovi i svi se njemu vracamo.</s><s>Vijest koju sam dobio od svog roditelja da je nas dragi komsija i veliki drug i covjek preselio na ahiret me je potresla sa obzirom znajuci kakvog komsije smo imali.</s><s>Dragi Allah da mu da dženet a familiji sabur i ostatak u biricet.</s><s>Bio je dobar drug I prijatelj, veseo i drustven, dobar sagovornik i razuman roditelj.</s><s>Privilegovan sam sto sam ga znao i druzili se a zalostan sto vise nije medju nama.</s><s>Zalost i tuga za njim nek prerastu u ponos i postovanje na njegov lik i djela koje je ostavio za sobom kao i ponos djeci sto su umali takvog oca.</s><s>Da mu Bog podari dzenet.</s><s>Etem Kolenovic</s>
<s>DAN ZETOVA</s><s>-Zivimo u vremenu kada je raznim odlukama, dekretima i ostalim aktima ustanovljeno puno sluzbenih datuma i obiljezavanja, poput dana Voda, dana Planete Zemlje, dana Zena, dana Vazduha, svjetskog dana Zdravlja .... itd, itd.</s><s>Svi ti datumi imaju svoga smisla i obiljezavaju se na jedan primjeren i valjan nacin.</s><s>A smisao i cilj obiljezavanja je da se skrene paznja ljudskom rodu da vise i temeljitije cuvaju vrijedonosti poput zdravlja, zivotne sredine, da imamo vise respekta i obzira prema vodi i vazduhu, da se bolje i primjerenije ophodimo prema zeni, majci, porodici, zivotnoj sredini.....</s><s>U cijelom ovom obilju obiljzavanja datuma, utisak je da je jedna kategorija dibidus zaboravljena i zapostavljena.</s><s>Rijec je naime o zetovima, koji kakvi god da jesu, losi, dobri ili najbolji, ipak su zetovi, a dan zetova bi upotpunio i osnazio ovu titulu koja zivi i koja ce zivjeti dok bude bilo ljudskoga roda i dunjaluckog zivota.</s><s>Zet je uslovno i clan familije odakle je ozenjen, zet je u posjedu tajni, informacija, on je amanecar, cuva ili odaje tajne i posebnosti koje svaka kuca ima...</s><s>Kakav god da bio, zet je zet, on je mio vise ili manje ili katkad nije mio, zavisno od okolnosti i zasluga.</s><s>Priroda je nacinila da su svi ozenjeni ljudi neciji zetovi.</s><s>Okiceni su raznim terminima poput zet – ljezet, miliji od sina, ko nema zeta nema ni ma.. itd., itd.</s><s>Citav je splet okolnosti koje uticu da pojedini zetovi slove za prave, najbolje i najpouzdanije ili za one drugacije, posrnule i spomena nevrijedne....</s><s>Puno je zena od losih stvorila zetove punih usta, vrijedne spomena i obrnuto, ne mali je broj zetovih saputnica od njih napravilo propale, posrnule i izgubljene zetove.</s><s>U cijeloj ovoj prici nedostaje nesto zasta su se drugi davno izborili.</s><s>NE POSTOJI DAN ZETOVA, A TAJ DAN VALJA USTANOVITI !</s><s>Jer oni su ti koji puno lijepih, plemenitih i moralnih osoba odvedu u svoj dom, stvarajuci tako svoje nove familije i svoj porod, ali isto tako oni pokupe i ociste i puno smeca iz raznih kuca i domova, sto niko drugi ne bi mogao pokupiti i ocistiti.</s><s>Na osnovu izlozenog valja se izboriti za DAN ZETOVA i odrediti da se jedan dan u godini obiljezava tim nazivom , bez obzira da li taj dan bio ustanovljen kao radni ili neradni.</s><s>I to valja odraditi pod hitno!</s><s>Zet je je ipak zet, valja ga posebno obiljeziti i udostojiti, kakav god da on bio.</s><s>Jer opet ponavljam, svi smo mi neciji zetovi .</s>
<s>POLITIČKA PANORAMA GUSINJA</s><s>GUSINJE – Ako se po jutru dan poznaje – onda Gusinju dolaze bolji dani.</s><s>Sedam političkih partija i jedna koalicija, svaka na svoj način – kreira svoj program, i ubjedjuje svoje birače da je njen program najbolji i da će ako pobijede na lokalnim izborima – donijeti bolje sjutra za opštinu Gusinje.</s><s>I to j veoma pozitivno – što svi žele dobro Gusinju.</s><s>Veoma odgovorno i korektno.</s><s>I što je mnogo važno, a može da posluži mnogim poliičkim partijama u našoj zemlji, za PRIMJER, kako se vodi predizborna kampanja, „mekano“ bez omalovažavanja, i bez uplitanja u „računice“ druge partije.</s><s>Ovo je za svaku pažnju i pohvalu.</s><s>Halim Gačević, penzioner i zaljubljenik u svoje Gusinje, razmišlja o ovoj predizbonoj kampanji na sebi svojstven način.</s><s>Odbornički je kandidat DPS Gusinje.</s><s>-Ja samo želim da Gusinje konačno krene sa mrtve tačke.</s><s>Tačno je, da treba da ga vode sposobni i pametni ljudi.</s><s>Neka to bude spoj mladosti i iskustva.</s><s>Imamo sve potrebne turističke potencijale i resurse, koje treba iskoristiti na najbolji mogući način.</s><s>I naše stručne kadrove organizovati –onako kako ih prepoučuje njihova specijalnost.</s><s>Jedino ćemo tako, zajedničkim snagama, razumijevanjem ,tolerancijom, bez natezanja, stvoriti sve preduslove da se Gusinju otvore horizonti ekonomskog preporoda.</s><s>Da li će nakon 16.</s><s>Oktobra na vlasti biti onaj ili ovaj, u sadašnjim uslovima barem što se tiče Gusinja, jeste važno, ali ne toliko da bi se „nebo otvorilo“.</s><s>Ko god da pobijedi i dobije mandat da vlada četiri naredne godine srećno mu bilo.</s><s>Bitno je, da svaka vrsta euforije, revanšizma i nadgornjavanja – ostane iza nas, kazao je Gačević.</s>
<s>Javna rasprva o budžetu opštine Gusinje</s><s>GUSINJE – U Gusinju je održana javna rasprava na Nacrt budžeta za opštinu Gusinje u tekućoj godini, čiji je ukupan iznos predvidjen na 1.167,370 eura.</s><s>Primici kao operativni dio iznose 818.170 eura, kapitalni dio je 322.200 eura.</s><s>Tekuća i stalna rezerva su 10, odnosno 17.000 eura.</s><s>Rakib Radončić, sekretar Sekretarijata za privredu, razvoj i finansije opštine Gusinje, objašnjava da realizacija budžeta ne zavisi samo od lokalne uprave.</s><s>-Bilo bi dobro da se ovaj budžet i ostvari, ali da to ne zavisi samo od nas, jer mnoge stvari treba da se poklope da bi se i to ostvarilo.</s><s>Direktor Direkcije za investicije Šemso Jarović, podsjeća kako je kroz plan kapitalnih investicija za 2015.godinu bilo predvidjeno 942.000 eura, a te godine realizovano je 1.147.000 eura investicija.</s><s>Za 2016.godinu bilo je planirano 1.349,000, a realzovano je 423.000 eura investicija, a svima nama je dobro poznato da je to ugrožavala kriza vlasti.</s><s>-Za ovu godinu planom investicija koje će finansirati Direkcija javnih radova i ministarstva Vlade Crne Gore, imaćemo 1.650,000 eura, plus 275.000 opštinskih, što je ukupno 1.925,000 eura.</s><s>Ulaganja će biti na završetku radova zgrade Opštine Gusinje 400.000, rekonstrukcija objekta Odjeljenja policije 300.000.</s><s>Imaćemo i izgradnju objekta gdje će biti smješten JU Centar za socijalni rad, Zavod za zapošljavanje, Fond PIO i prostor za penzionere, čiji je nosilac investicija Ministarstv rada i socijalnog staranja u iznosu od 220.000 eura.</s><s>Zatim, nastavak radova na obaloutvrdama rijeke Grnčar, izgradnja zgrade pijace, gdje će biti smještena i Služba zaštite i spasavanja i Komunalno preduzeće.</s><s>Ministarstvo za saobraćaj uložiće na modernizaciji lokalnih puteva i presvlačenje asfaltnog zastora na regionalnom putu 1,5 km, i izradu vertikalne i horizontalne signalizacije, ističe pored ostalog Jarović.</s><s>Javna rasprva o budžetu opštine Gusinje — 1 Comment</s><s>Ulaganja će biti na završetku radova zgrade Opštine Gusinje 400.000, rekonstrukcija objekta Odjeljenja policije 300.000.???? nijemi jasno kako da je konstrucija skuplja od ovdje kod nas U Americi pola miliona dase zavrshi zgrada neshto nije u redu dali cifre ili ostalo ..mozda bi bilo dpbro dase ponovo ozracunate i rastegnete taj novac dabi pokrio vishe prostora ..? ako nije zlato sto cete zavrshit Opshtinsku zgradu onda troshite novac bez Brige ili ide u kovertama na shaltere ..</s>
<s>FOTO-ZUM iz Gusinja</s><s>GUSINJE – Vjerovali ili ne, ali vjerujemo da je Gusinje, jedini grad u Crnoj Gori, a možda i šire, koji održava komunalnu higijenu bez ijednog kontejnera.</s><s>Da čudjenju nema kraja u strogom centru grada – takodje nema ni jedne korpe, koja čini komunalni mobilijar.</s><s>Znamo, da gusinjki komunalci rade u veoma otežanim uslovima, ali se nadležna komunalna služba mora organizovti, i obezbijediti – da sada u ljetnjoj turističkoj sezoni centar grada treba biti opremljen komunalnim mobilijarom (kontejneri, ulične ukrasne korpe) i drugi sadžaji koji prate komunalni standard jedne gradske urbane sredine.</s><s>Tačno je, da se pojedini neodgovorni gradjani bahato ponašaju- kada je komunalni mobilijar u pitanju, pa se dešavalo da se po nekoliko novih kontejnera nadje u koritu rijeke Grnčar.</s><s>Zbog tog problema i više nema kontejnera.</s><s>Ružna je to slika jednog turističkog grada Obzirom, da je turistička sezona na pragu, trebamo se zajednički organizovati, i dati podšku komunalnoj službi koja ulaže ogromne napore da gradsko jezgro i ulice budu što čistije.</s><s>Jer, turitima i drugim posjetiocima sa Zapada je stalo da borave u ekološko čistoj zajednici.</s>
<s>Odabrana stijena-kamen na trećoj livadi u Grebajama za penjanje</s><s>GUSINJE – Već dugo godina dolina Grebaje i masivi Karanfila – mnogim planinarima-alpinistima i onim početnicima, služi kao veliki trening-kamp.</s><s>Ovogodišnja ekspedicija iz Austrije, iz AK „Viena“ iz Beča, u kojoj su bili ljudi od struke i instruktori penjanja – da kamen-stijena u trećoj livadi bude „stijena“ na kojoj će se obučavati početnici za „veranje“ i takozvano „abzel“ spuštanje, konstatovala je da je ova stijena koja se nalazi na platou treće livade ispod masiva Karanfila – i da može da posluži kao „školski priručnik“ za sve alpiniste – početnike.</s><s>Dragan Pavlović, jedan od najpoznatijih alpinista iz Beograda koji godinama sa suprugom i sinom boravi u dolini Grbeaje kaže – da ova kamen-stijena odgovara svim traženim standardima, da ima malu „plafon-stazu“ , prostor gdje se klinovi mogu zabiti kao i uže u navezi, koje služi radi sigurnosti početnika-alpiniste, kao i drugi prostor gdje alpinista može „abzelovati“ spuštati se i „šetati“ po stijeni.</s><s>Ono što je posebno značajno je, da svi polaznici kursa za penjanje mogu doći do tzreće livade motornim vozilom što je svakako prednost, i d se stijena nalazi u neposrednoj blizini katuna i dva eko-katuna restorana.</s><s>Na kraju da spomenmo da – da je dolina Grebaje godinama stjecište poznatih alpinista i visokogoraca koji se ovdje u masivu Karanfila pripremaju za alpinističke pohode u ljetnjim i zimskim uslovima – posebno za vrhove iznad 4.000 mnv.</s>
<s>Na Prokletijama ima 131 vrh sa nadmorskom visinom višom od 2000 metara</s><s>GUSINJE – Na Prokletijama ima 131 vrh sa nadmorskom visinom od 2000 metara.</s><s>Od tog broja najviši vrh Djeravica visok je 2656 m, sedam vrhova imaju visinu od 2500 do 2600 m, 17 vrhova od 2400 do 2500 m, a 21 vrh od 2300 do 2400 m. Vrh Djeravica je drugi po visini u cjelokupnim Prokletijama, poslije vrha M.Jezercesa (2694 m) u Albaniji, i najviši je u bivšoj Jugoslaviji- Radi uporodjenja, u najvišem dijelu Durmitora ima tridesetak vrhova iznad 2000 mnv, dok Kopaonik raspolaže samo s jednim vrhom višim od 2000 m (Pančićev vrh, 2017).</s><s>Djeravica 8,714 f.</s><s>Maja jezerce 8,839 f.</s><s>Kopaonik 6,617 f.</s><s>Zla kolata 8,314 f.</s><s>Šar planine predstavlja erozivnu površ visine 2000 do 2100 m, sa koje se dižu rijetki ali visoki vrhovi – Titov vrh (2747 m, Malen Titov vrh (2702 m), Bakrdan (2704 m) i drugi.</s><s>Najviši vrhovi Šar planine i Koraba nadvisuju Prokletije za 100 do 250 m. Medjutim, Prokletije su u prednosti ne samo po broju vrhova iznad 2000 mnv, već i po vizuelnim efektima sa njih, a posebno po uslovima za alpinizam.</s><s>Po zapažanju mnogobrojnih planinara, vidici sa vrhova Prokletija ispunjeni su vrlo atraktivnim vizuelnim prizorima i kod posmatrača izazivaju emocije, divljenja, uzbudjenja, zebnje i strahopoštovanja.</s><s>Najimpresivniji vidici otvaraju se sa vrhova južne planinske grupe , naročito sa Djeravice, Zle Kolate, Maja Rosita i Maja Potkajsi.</s><s>Po zapažnju planinara , sa velikog vrha Trojana (2190), pri dobroj vidljivosti – vide se cjelokupne Prokletije, Skadarsko jezero, Komovi, Durmitor, Bioč i veoma udaljeni (oko 115 km) Maglić i Kopaonik.</s><s>Jedan od najboljih poznavalaca naših planina , M. Božinović, o Karanfilima izmedju ostalog je zabilježio da su najljepši planinski masivi od Tolmina do Djevdjelije.</s>
<s>Crna Gora poražena od Španije!</s><s>Crnogorski vaterpolisti su upisali drugi poraz u Svjetskoj ligi ove sezone.</s><s>Reprezentacija Francuske večeras igraju protiv Srbije, a taj meč je počeo u 20 časova.</s>
<s>FOTO:Najveća kolekcija limenki piva na svetu!</s><s>Za 40 godina bavljenja ovim neobičnim hobijjem Džef je sakupio imozantnu kolekciju limenki piava preko 87.000 komada sa voim brojem sakupljenih limenki Def Lebo veruje da bi trebao i da se nađe i u Ginisovoj knjizi rekorda</s><s>Njegova vikendica u planinama izgleda kao pravo malo carstvo piva.</s><s>Džef veruje da ima najveću kolekciju na svetu i sa ponosom je pokazuje znatiželjnim ljubiteljima piva.</s><s>U svom neobičnom hobiju sakupljanja limenki piva Džefa podržava i supruga, a ono što mnoge interesuje kako li briše prašinu i paučinu sa toliko limenki.</s><s>A vi nastavku “zavirite” uz pomoć naše foto galerije u to carstvo limenki piva – najveće na svetu:</s>

Subsets and Splits

No community queries yet

The top public SQL queries from the community will appear here once available.